Gruški akvatorij, naročito onaj dio ispred bivše tvornice Radeljevića desetljeća bije loš glas kao mjesto opće šporkece.  Nije to ništa čudno, sjećaju se Gružani i danas dobro mirisa iz bivše tvornice. No,  ovaj predio nije ušao u kolektivnu svijest Dubrovnika samo kao mjesto općeg zagađenja, nego i kao zafrkancije, mjesta koje treba izbjegavati ako se to može. Eto, prepričavaju se još tako predratne scene o jednom Dubrovčaninu koji se tu - kupao.

A okupao se, odnosno zaronio je evo i Obuljen prije tri tjedna.

- To se moralo napraviti. Tvrtka Tonikom, koju je osnovao moj otac, zadužena je bila za izvođačke radove čiščenja na tom predjelu. Konkretno, da se oslobodi protok oborinske odvodnje, kako bi bilo prohodno.  Bilo je tu preko metra mulja i taloga jer se godinama nije čistilo, a moja uloga je bila snimiti kanal, iskoordinirati čišćenje. Kako zaroniti baš u taj predio? Naravno, to je mjesto prepoznatljivo po svom zagađenju, tu su išle kemikalije od tvornice... Naravno da je nelagodno i nije mi bilo svejedno. - rekao je Obuljen.

- Imao sam suho odijelo s "full face" maskom. Ispod suhog odijela sam imao još jedno odijelo, a maska nema klasični regulator nego je cijelo lice zatvoreno. i tu more nije puštalo. Oprema mi je kad sam izašao bila potpuno crna! Ali, ja obožavam ronjenje i profesionalac sam te ne biram uvjete pod kojima ću odraditi svoj posao. Mogao sam tražiti drugog ronioca, ali nisam imao problema s tim da baš ja zaronim. - objasnio je.

Odgovorio je na pitanje zašto baš ronjenje. 

- Otac mi je prenio tu ljubav prema ronjenju, ali i podmorskim radovima. Imamo jednu od starijih građevinskih tvrtki u Dubrovniku Tonikom, koja između ostalog je specijalizirana i za podmorske radove te radove na obnovi spomenika kulture. Mi imamo i brod za podmorske radove s dizalicama.  Dijete sam s mora, kao mlađi sam volio poći ljeti uz more, baciti udicu, gledati more. Probudilo je to želju za ronjenjem, da osjetim bestežinsko stanje koje nas odvaja od svakidašnjice. I eto, onda sam kao student s 19 godinaupisao prvi stupanj ronjenja. A na kraju me to toliko povuklo da sam već s 22 godine završio za voditelja ronjenja, a potom i za profesionalnog ronioca u graditeljstvu, a to obučavanje je trajalo godinu dana. - dodao je Obuljen.

Radio je tako na proširenju obale Luke Gruž, sanaciji tvrđave svetog Nikole u Šibeniku, na Kalamoti, u luci Drače, u Brocama... Posebno su mu u sjećanju ostali radovi na Luci Gruž.

- To je bilo kad 2009. godine kad je bio onaj veliki snijeg. Tako mogu reći da sam ronio dok je Dubrovnik bio okovan snijegom. Bilo je to posebno iskustvo. - navodi.

Kao mlađi je puno ronio i u slobodno vrijeme, a sada to toliko i ne stiže.

- Nije tu dovoljno imati samo položeno za ronioca. Platio sam više od dvije tisuće kuna godišnju dozvolu za ronjenje i na osnovu toga sam mogao ići roniti bilo gdje. I da se razumijemo, ne hvatam ribu, to je protuzakonito. Obožavam roniti i istraživati akvatoriji. Kao studnet sam ljeti svaku noć provodio u moru. - govori Obuljen.

- Po noći imaš bateriju i tu se posebno osjete planktoni, opuštajuće je... A i nema onih koji se gasiraju gliserima što čovjeka dovodi u opasnost. Po noći nema jurnjava. - pojasnio je Obuljen, odgovorivši i na pitanje kolike tu vrebaju opasnosti.

- U svemu u životu postoje opasnosti, ali se moramo držati pravila. Ne smijemo ispitivati svoje granice, ne smijemo se prepustiti egu. Moramo biti promišljeni i planirati dva koraka unaprijed, ako se svjesno i odgovorno ponašamo neće biti problema. U ronjenju morate biti promišljeni i planirati dva koraka unaprijed.  - odgovorio je.

Ima i poruku za sve one koji bi se željeli baviti ronjenjem.

- Najbolje je proći obuku, a ronilačka scena u Dubrovniku je zaista izvrsna. To je sjajan način opuštanja. Doma kad se odmaramo čujemo šumove i zvukove, a u moru smo odsječeni od svega. Sami smo u tom plavetnilu, među biljkama i ribama, algama... - naglasio je.

- Nakon toliko godina ronjenja definitivno mogu reći da za mene more budi srce, inspirira maštu i pruža unutarnju sreću duši te bi se u potpunosti složio s Jacques Yves Cousteauom kad je rekao: "More, kad jednom baci svoje čini, pojedinca zauvijek zarobljava u svojoj mreži divljenja". - zaključio je Mario Obuljen.