Dubrovnik zaista ima što za ponuditi. Posjeduje impresivne prirodne ljepote i kulturnu baštinu, ljepotu od koje većini gostiju zastaje dah. Ipak, postavlja se pitanje koliko je idealna destinacija kad su u pitanju turisti mlađe ili srednje životne dobi.

Uživanje u pogledu na zidine ili more, uz čašu kvalitetnog vina i riblje specijalitete je nešto u čemu posjetitelji Dubrovnika mogu uživati, no je li to način na koji gosti u 20-ima i 30-ima, pa dijelom i u 40-ima žele provoditi svoje večeri? Kakav oblik zabave Dubrovnik može ponuditi partijanerima i onima koji vole izlaziti i uživati u pravom noćnom životu? Najbolji nogometaš današnjice Cristiano Ronaldo je posjetio Dubrovnik i, po svemu sudeći, je uživao u njemu, no on se ipak, kao poznati ljubitelj dobrog noćnog provoda, vjerno vraća Ibizi, Monacu i Saint Tropezu gdje je i ovog ljeta uživao sa svojom 20 i kusur godina starom djevojkom Georginom Rodriguez. Što Dubrovnik može ponuditi Ronaldu s glazbom koja smije svirati do 23:30 sati? Što Dubrovnik može ponuditi gostima u 20-ima i 30-ima, pa i 40-ima koji se žele zagrijati prije noćnog provoda? Što Dubrovnik uopće može ponuditi mladima iz grada kad se muzika u kafićima gasi prije ponoći?

„Ovo je prva godina nakon 15 godina da naša mladost uopće ne dolazi u Grad navečer. Svi mi komentiraju – što ću dolaziti u Grad kad u 23:30 sati gasite muziku? To su ure kad se taman zagrijavaju za pravi izlazak pa im ovo dođe kao šamar,“ prokomentirao je vlasnik Cele Tomislav Ivušić koji kaže kako je potrošnja u kafićima u Gradu pala za 20 do 50 posto.

„Zbog ove odluke pate kafići i klubovi, a s vremenom će i restorani osjetiti posljedice. Naime, najveći potrošači su gosti od 30 do 50 godina koji će poći na večeru, zagrijati se u kafićima i taracama uz glazbu do ponoći, ure i poći u klub ili jednostavno poći na počinak. Te goste ćemo na ovaj način izgubiti. Mislimo kako smo bogom dani, ali po svijetu ima puno destinacija koje gostima nude bogatiji sadržaj, a ne samo sunce i more. Kod njih možda taj noćni život i nije toliko bitan, ali nama jest jer mi takvih aktivnosti nemamo,“ izjavio je.

Gradonačelnik Mato Franković je, slušajući bilo stanovnika povijesne jezgre, uveo pravilo prema kojemu se muzika iz kafića ne smije čuti nakon 23:30 sati. Kako je i sam istaknuo na posljednje održanoj sjednici Gradskog vijeća, Dubrovnik je jedini grad na obali s takvom restrikcijom, mada je ujedno i 'najturističkiji' grad na obali. Kako je izjavio za Dubrovački dnevnik, smisao je traženje balansa između činjenice kako je Dubrovnik poznata, turistička destinacija i one koja se odnosi na to da u Gradu ipak žive ljudi.

„Čitav smisao održivog i odgovornog upravljanja destinacijom jest pronalazak i zadržavanje ravnoteže, balansa između nesmetanog odvijanja gospodarskih aktivnosti, u ovom slučaju potrebe za ponudom zabave na javnim površinama, i zadovoljenja potreba naših građana i kvalitete svakodnevnog života. Jedno ne smije ići nauštrb drugoga. Pitanje emitiranja glazbe je vrlo jednostavno. Zabave i glazbe na javnim površnima, na našom trgovima, mora biti, ali isto tako pravila moraju postojati i moramo ih poštivati. Ovaj grad je živo tkivo, unutar zidina žive ljude koji sutra moraju odmorni na posao. Za sve postoji mjesto i vrijeme, pa tako i za glazbu na otvorenim javnim prostorima, koji nisu i ne mogu biti klubovi. Zato, sve na svom mjestu i u svoje vrijeme,“ kazao je Franković.

No, kako dijelu građana ni to nije dovoljno, potvrdio je i sam Ivušić koji tvrdi kako dio njih prikuplja potpise za peticiju, ne bi li Dubrovnik uistinu postao 'grad duhova'.

„Čujem da se skupljaju potpisi za peticiju da se glazba gasi i prije 23:30 sati. Zbog nekoliko njorgala u Gradu koji nikada nisu prešli granicu i kojima sve smeta, donose se destruktivne odluke. Gradonačelnik Franković je krenuo u dobrom smjeru što se tiče uvođenje reda i reda treba biti, ali nije sve crno-bijelo,“ prokomentirao je Ivušić koji ne negira nastojanja gradske uprave da od Grada napravi mjesto zabave, ali i prihvatljivog boravka.

A to je zapravo vrlo izazovna misija. I dok mladi Dubrovčani koji izlaze u Grad, barem prema Ivušićevim riječima, smatraju kako su i oni i turisti uskraćeni za noćni provod kakav priželjkuju, postoji i druga krajnost koja zagovara gašenje muzike sa zalaskom sunca. U cijeloj toj priči ispuštaju iz vida kako je upravo graja koja se može čuti gradskim ulicama u ljetnom dijelu godine ono od čega svi mi živimo, zbog čega ima posla za svakoga tko želi raditi i ono što puni gradski proračun.