U trećem premijernom naslovu, Galeb A. P. Čehova, predstavlja se velika priča o životu i kazalištu, a koja je u svojoj srži priča o ženama te preko sudbina ženskih uloga osjeća se Čehovljeva duboka naklonost prema ženskim likovima.

Uz redatelja Janusza Kicu i dramaturginju Ladu Kaštelan, koja je ujedno i prevoditeljica, autorski tim čine scenograf Marko Japelj s asistentom Linom Martinom Japeljom, kostimografkinja Doris Kristić s asistenticom Petrom Bobić, skladatelj Hrvoje Nikšić, oblikovatelj svjetla Aleksandar Čavlek, inspicijent Roko Grbin te asistentica redatelja Antonela Tošić.

Glumačku podjelu čine: Nina Violić kao Irina Nikolajevna Arkadina, Bernard Tomić kao Konstantin Gavrilovič Trepljov, Filip Šovagović kao Pjotr Nikolajevič Sorin, Ružica Maurus kao Nina Mihajlovna Zarečnaja, Nikša Butijer kao Ilja Afanasjevič Šamrajev, Doris Šarić - Kukuljica kao Polina Andrejevna, Tena Nemet Brankov kao Maša, Janko Popović Volarić kao Boris Aleksejevič Trigorin, Elvis Bošnjak kao Jevgenij Sergejevič Dorn te Igor Kovač kao Semjon Semjonovič Medvedenko. 

Kako je zapisala dramaturginja Lada Kaštelan, u ljeto godine 1895. tridesetpetogodišnji Anton Pavlovič Čehov, književnik i liječnik, povukao se u svoj ljetnikovac u Melihovu pisati dramu koju je od njega naručilo jedno peterburško kazalište. Nadlijetali su ga galebovi s obližnjih jezera, lajao je neki pas, u posjet su mu povremeno dolazili prijatelji i prijateljice, većinom glumci i pisci, sa svojim ljubavnim i umjetničkim problemima, istim kakve je imao i on (pisma i bilješke u kojima je to posvjedočeno dostupni su u arhivima.)

 Njihove i svoje probleme razdijelio je likovima komada koji je pisao i kao da je pomoću njih obavljao neki dijagnostički zahvat na sebi, ponirući duboko i dopirući do same srži stvari. Neki od likova jesu umjetnici, i to slavni i uspješni, neki uopće nisu, neki bi to htjeli biti pod svaku cijenu, neki žale što to nisu. Slavna glumica, uspješni pisac, mladi ambiciozni pisac, mlada buduća glumica, liječnik, umirovljeni pravnik, upravitelj imanja, njegova žena i kći, učitelj. Svi imaju svoje želje, strahove, ambicije, snove, sumnje, opsesije, zanesenosti, krize, razočaranja, iluzije. Mreža njihovih odnosa je gusta i isprepletena, a konstelacija u kojoj ih zatječemo na početku ostavit će posljedice na sve njih, između trećeg i četvrtog čina prolaze dvije godine i ništa više nije isto. 

Sudbine tih likova Čehov nam pokazuje s nevjerojatnom jednostavnošću i lakoćom, predaje nam ih bez objašnjavanja i deklarativnosti, na nama je da ih tumačimo onako kako možemo u skladu sa svojim iskustvom i osobnošću. I u skladu s vremenom u kojem živimo i koje nas oblikuje.

Galeb je praizveden u Peterburgu 1896., i sljedećih sto trideset godina nije prestao slijetati na kazališne pozornice širom svijeta. Teme koje dotiče i dalje nas se itekako tiču, danas možda još i više nego prije, u našem narcisoidnom društvu spektakla opsjednutom brzim uspjehom, slavom i vidljivošću, prožetom krizom identiteta i neprestanom potragom za novim. U svakom slučaju Galeb je možda najlucidniji komad o kazalištu svjetske dramske literature. A kazalište je uvijek metafora života, nije li?