"Kapa dolje svi tim ljudima kako dobro rade i koliko edukacijski dobro djeluju i u kakvim uvjetima borave životinje. Trebamo biti ponosni na njih. Posebno poštovanje moram odati Ani Ivelji. Ona je iznijela 90 posto stvari i problema na svojim leđima. Nemojte zaboraviti kako je izgledala Žarkovica, ne treba zaboraviti napade na Anu Ivelju kada je počela raditi... Sjećate se kada je vijećnik Capor s kariolom tamo hodao po Žarkovici, a odvjetnica Knežević je tvrdila da će gore neki HDZ-ovac graditi vile? Sjećate li se zloupotrebe pasa, maltretiranih i osakaćenih životinja, jama u koje su bačene životinje, tamo su hodali psi s tumorima, a Žarkovica je bila najveće kotilište pasa u Hrvatskoj jer nisu bili kastrirani? To nije bilo tako davno. Tamo je bila i kolonija štakora iznad glava građana Dubrovnika. I mene su napadali da nekog pokušavam uništiti. Danas je gore sve uredno i čisto, sve je riješeno", naveo je Franković.

Dodao je kako se životinje zbrinjavaju na adekvatan način i s njima se radi, a na Grabovici stižu i treneri koji rade s psima.

"Tamo se radi strašan posao i sve vas molim da pođete gore. Naravno da moramo izgraditi jedan čvrsti azil kada bude EU fondova. Predsjednik David Taylor rekao mi je da koliki je kapacitet azila, toliko ćemo imati životinja. Imali smo pritisak za izgradnju azila kapaciteta za 300 pasa, a danas na Grabovici imamo njih 70. Najmanje pasa dolazi iz Dubrovnika. Hvala građanima što su odgovorni i što ne napuštaju životinje. Najviše pasa dolazi iz Konavala, ali nisu Konavljani krivi nego ti psi dolaze iz Crne Gore. Mi u ovom trenutku prihvaćamo pse iz cijene Županije, ali i drugih gradova. Veliko poštovanje prema ljudima koji rade tako težak posao, možemo biti ponosni na njih", zaključio je Mato Franković.

Vijećnik Capor iz Srđ je Grad je dodao kako su volonteri na Žarkovici bili prepušteni sami sebi, a vijećnica Petra Marčinko je podsjetila na rad sestara Sambrailo. "One su puno uradile na edukaciji građana i brinule se o psima", dodala je.

Franković je rekao da treba pohvaliti one koji su rekli istinu o Žarkovicu.

"U taj azil su mogli ući samo odabrani. Grad je plaćao hranu za pse, financirao ograde, bilo je tu međunarodnih donacija zbog kojih se danas vode istrage. Na Žarkovici su se zlostavljale životinje... Te prijave su podnijeli volonteri. Jesmo li sve to zaboravili? Umjesto redovite kastracije pasa i mačaka, ta kastracija se nije događala nego se dogovarao rasplod pasa. Prilikom popisivanja je bilo više od 300 pasa. Nemojte zaboraviti veterinarske inspektore koji su povraćali izlazeći iz tunela zbog strvina i uvjeta. Psi s područja Ivanice su ilegalno dovoženi u osobnim automobilima. Nemojte zaboraviti da je dio pasa bio čipiran, a otet je ljudima koji su bili vlasnici tih pasa. Dakle, dio posla na Žarkovici je bio častan i pošten, ali puno toga je bilo mutno i loše. Osobno sam dosta pomagao i nisam vidio neke stvari dok me međunarodne organizacije nisu počele upozoravati na to. Kada sam dobio fotografije i izvještaj reagirao sam javno i tek tada su se uključile institucije. Brojni volonteri su osobno prijavili događanja. Nemojte zaboraviti da su tamo individualci sami kastrirali i liječili pse, bez prethodno stečenih znanja. Istina Žarkovice se otkrila! Kada smo mi preuzeli odgovornost morali smo angažirati zaštitare jer su sestre Sambrailo pod okriljem noći dolazile na Grabovicu i puštale pse iz boxova. Tako je bilo mjesecima. Ja iza svoje riječi stojim. Svaka čast što su radile, ali u jednom trenutku ih je to nadišlo. Nudio sam im pomoć, ali nisu je željele. Spreman sam odgovarati za sve što govorim. Nakon dva mjeseca rekli su mi da sam ja kriv jer su se zaustavile donacije. Od tad su krenuli napadi. Uvijek je bio isti scenarij... crnobijeli psić i slika kako životinje pate i onda kreću donacije. Prvi sam ja uplaćivao donacije. Psić je kao poginuo jer se odlomila stijena. Kad je došla inspekcija psić je bio živ. To je bila manipulacija i izvlačenje novca. Gdje je stotine tisuća eura ako je grad plaćao hranu? Moja krivnja za Žarkovicu je ta što nisam imao političku hrabrost da riješim to. Išao sam linijom manjeg otpora, vjerovao sam im i bio sam u krivu. Drago mi je što smo prošli trnovit put, ali danas možemo biti primjer kako se s psima postupa", zaključio je Franković.

Još jednom je istakno kako je Ana Ivelja riješila scenarij katastrofe i jedina se uhvatila tog problema na Žarkovici.

Najavio je hotel za pse pored azila na Garabovici za građane i posjetitelje koji bi mogli ostaviti pse kada idu na put.