Njegov tekst prenosimo u cijelosti:

"Dirnula me vijest da nas je napustio i dragi gospar Luko Paljetak.

Naša prva i dalja "veza" bila je 1973., kad su me oduševili Miševi i mačke naglavačke i nisam nikada ni sanjao da ću autora i osobno upoznati i puno puta s njim kroz život i rad na razne načine i surađivati.

Dodatno me gospar Luko oduševio kad me je 1975. Ivica Kunčević, kao mladog člana i glumca Studentskog teatra Lero, pozvao da uz Nika Kovača, Kruna Šarića, Dubravku Kunčević i Miladina Kriškovića u glavnim ulogama, sudjelujem u masovkama predstave Govori mi o Augusti, gdje su mi suglumci bili Pepo Kerschbaum, Ivo Mrčela, Trajan Kostov, Vlado Filipović i Frano Lasić.

Gospar Luko je došao na premijeru i tada sam ga imao sreću i zadovoljstvo i osobno upoznati.

"Suradnju" s gosparom Lukom sam nastavio i 1976. i 1977. pošavši na prijemne ispite na Dramske akademije u Zagrebu i u Sarajevu, a jedna od tri recitacije poezije bila je meni i sada njegova najdraža pjesma Proljeće u samostanu, koju sam prvi put čuo u autorovoj interpretaciji na večeri poezije Luka Paljetka u KMD.

Na prijemnima, naravno, nisam prošao, ali ni Proljeće u samostanu iz uma nisam do danas izbrisao.

Poslije toga sam kroz fotoreporterski posao puno puta i u dom gospođe Anuške i gospara Luka na Gorici sa dragom kolegicom Sonjom Seferović došao i njene razgovore za novine svojim Nikonima ilustrirao.

I zajedničku izložbu gospara Luka i dragog slikara Rudolfa Patera dokumentirao, kao i zajedničku večer poezije tada već stogodišnjeg Dragutina Tadijanovića i gospara Luka smimati zadovoljstvo imao, a i njegove lutkarske predstave gledao...

U miru, dragi gospar Luko počivajte, ali i tamo gore anđelima koju lijepu pjesmu spjevajte...", zapisao je Tutnjević.