„Ja, 55 godina, sama, s ruksakom od 20 kilograma, 70 milijuna koraka i više od četiri godine pješačenja“, jednostavna je misija Taine Liekari iz Finske koja je ovih dana boravila u Dubrovniku. Kroz grad je 'prošetala' i odmorila se, a danas je već na putu za Konavle, Crnu Goru, Sjevernu Makedoniju, Bugarsku, Tursku i tako sve do Novog Zelanda i Amerike. Taina je žena koja je odlučila upisati se u Guinnessovu knjigu rekorda i ostati upamćena tako što je propješačila svijet. Hoda sama, ima veliki ruksak na leđima i još veću podršku obitelji, brojnih prijatelja, pratitelja na društvenim mrežama, a nađu se i sponzori i donatori koji financiraju ovaj jedinstveni životni put.

OSTVARENJE SNOVA

S Tainom smo razgovarali na Stradunu koji je oduševio pa je u Dubrovniku ostala dvije noći. Iza nje je 3272 kilometara, inače se ne zadržava previše na jednom mjestu jer cilj je obići cijeli svijet pa su ispred nje desetine tisuća još uvijek ne prehodanih kilometara. Za mnoge ljude ovaj pothvat je fizički i psihički jako težak i ne bi ni pomislili učiniti nešto slično, ali ova Finkinja koja je u šestom desetljeću života, supruga, majka i baka, istinski je željela ostvariti svoje snove.

„Kad me ljudi pitaju zašto pješačim kažem im kako imam 55 godina i želim vidjeti, shvatiti i upoznati svijet više od jednog tjedna putovanja kako inače ljudi idu. Na putu od četiri godine pješačenje po svijetu želim upoznati sebe, ali i sve ljude koji mi se nađu na putu. Svaki dan je neka avantura pa mi se čini kao da je Božić jer ne znam koga i što ću vidjeti, koga ću upoznati...“, opisuje Taina svoju avanturu.

Inače ovo joj nije prvi put da pomiče granice izdržljivosti i testira svoje fizičke sposobnosti. Kako živi s mužem u Španjolskoj, hodala je 4 600 kilometara od Španjolske do Finske, vozila biciklom tisuće kilometara po Španjolskoj, a dva puta je bila na poznatom Camino de Santiago koji je dug 850 kilometara. Za nju je ovakva fizička aktivnost zapravo životni stil jer je profesionalni planinarski vodič.

Ponekad u svojoj pješačkoj ekspediciji, govori Taina, hoda 50, a ponekad deset kilometara dnevno.

„Sve ovisi kako se osjećam, jednostavno slijedim svoje tijelo. Cijeli život se bavim sportom i u formi sam tako da mi ovo nije toliko teško, volim brinuti o svojim aktivnostima što dobro utječe na moje zdravlje. U četiri godine potrošila sam 50 pari teniski“, kroz smijeh govori ova simpatična Finkinja.

Navodi kako joj najteže pada pješačenje o buri, a najveća opasnost su joj automobili. Prisjetila se i jednog neugodnog susreta u Francuskoj.

„Sjedila sam u restoranu kada su uletjeli članovi mafije koji su imali sukob s vlasnicima i konobarima. Zapravo sam bila na krivom mjestu u krivo vrijeme. To me prilično preplašilo, ali sam ostala smirena i na kraju je sve dobro prošlo“, govori Taina koju je u Dubrovniku dočekala Tarja Wingren, također Finkinja koja je u gradu sa suprugom kupila stan i tu provode većinu vremena.

FINCI NISU KONZERVATIVNI

Mjesta na kojima spava Taina su često neudobna pa tako prenoći gdje god stigne, ovisno o tome kako se osjeća, to je ponekad u hostelu, u hotelu, na plaži, u napuštenim kućama, brodovima... Sve je to, dodaje ona, dio avanture na koju se odlučila. Najljepši dio njezine životne misije je upoznavanje raznih ljudi koji su prema njezinim riječima većinom divni. Prisjetila se susreta s jednom ljubaznom gospođom koja joj je darovala naranče što je Tainu oduševilo.

Što se tiče financija, Taina otkriva kako nije lako financirati ovaj put pa joj često mnogobrojni pratitelji uplate za spavanje i hranu. S obitelji, govori ona, stalno komunicira putem mobitela, a ponekad i se vide kao što planiraju u Istanbulu gdje će se susresti, ona će dopješačiti, a oni doletjeti avionom.

Za većinu ljudi u Hrvatskoj ovaj vid putovanja predstavlja ekstravagantan potez, a posebice kada je u pitanju žena. Pitali smo je jesu li Finci šokirani kada im kaže da pješači po svijetu.

„Finci mogu raditi što žele, nisu konzervativni i ne osuđuju nikog, dapače podržavaju ljude da ispune svoje snove. Ponekad me neki ljudi pitaju, najčešće u komentarima na društvenim mrežama, kako mogu ovo raditi, a imam obitelj, ali ja im objasnim kako se svaki dan s njima čujem. Važno je da oni znaju da sam dobro. Moja obitelj je sretna i oni me podržavaju. Inače je uobičajeno u Finskoj da ljudi pred mirovinu idu na daleki put. Inače uvijek pozivam ljude na društvenim mrežama da mi se pridruže ako to žele pa da iz prve ruke dožive ovu avanturu“, govori Taina.

Ispričala nam je kako je prije deset godina bila i Dubrovniku i tada je rekla – „jednoga dana, vratit ću se ovdje“. Ta želja joj se i ostvarila, a danas ima puno veći cilj koji je sebi postavila. Dok pješači krajnjim jugom Hrvatske prema Crnoj Gori, Sjevernoj Makedoniji, Bugarskoj, pa sve do Kine preko Južne Koreje, Novog Zelanda, Australije i dalje, skuplja snagu za nove avanture. Govori kako je malo strah kako će se u dalekim zemljama snaći jer njezin engleski nije savršen, a ne poznaje jezik domaćih ljudi.

"Imam ruke i tako ću objasniti što mi treba i što radim", govori Taina Liekari, vedra Finkinja koja s osmijehom razoružava sve na putu od 40 tisuća kilometara diljem svijeta. Biti u pokretu je njezin smisao, a ne samo želja.