Gospar Lucianović preminuo je u 84. godini života, a njegov kolega Milan Perić na komemoraciji je iznio njegovu biografiju. Lucianović je magistrirao 1978. godine u Dubrovniku s temom ‘Ekonomika i organizacija turističkog poslovanja’. U Hotelijersko-turističkom poduzeću ‘Dubrovnik’ bio je zaposlen kao šef recepcije hotela ‘Stadion’ i ‘Excelsior’, a kasnije i kao direktor hotela ‘Dubrovnik Palace’ te zatim hotela ‘Excelsior’. Od 1993. god. pa do odlaska u mirovinu radio je u Turističkoj zajednici grada Dubrovnika kao direktor ureda te u Odjelu za marketing.

Godine 1981. je odlikovan Ordenom za rad sa srebrenim vijencem. Bio je osnivač i predsjednik Udruge za očuvanje tradicije dubrovačkog turizma „Dubrovački izlog“ te vodio istoimeni turistički portal. Obnašao je dužnost predsjednika županijskog povjereništva Sindikata umirovljenika Hrvatske. Bio je kolumnist Dubrovačkog vjesnika i Glasa grada te dugogodišnji suradnik na Radio Dubrovniku. Svoje znanje nesebično je prenosio na nove generacije. Bio je vanjski suradnik i predavao u Turističkoj školi u Dubrovniku, na Fakultetu za turizam i vanjsku trgovinu u Dubrovniku, na Veleučilištu u Splitu, na Veleučilištu u Dubrovniku na studiju Menadžment u turističkoj destinaciji te kao gostujući predavač na Sveučilištu Libertas u Dubrovnik. Iza sebe je ostavio brojne knjige koje govore o turizmu u Dubrovniku.

Njegov prijatelj iz djetinjstva Đuro Market prisjetio se detalja iz zajedničkih dana prijateljstva, a o Lucianoviću je prvenstveno govorio kao o Pilaru.

„Govoriti o Lukši znači govoriti o širokom dijapazonu intelekta, znanja i svim njegovim dimenzijama. Najradije bih o njemu govorio o Pilaru. Bio je malo stariji od mene i po mnogočemu moj uzor te sam ga respektirao. Mi u Pilama kažemo – jednom Pilar, vazda Pilar. On je volio tu parolu,“ prisjetio se Market koji je dodao kako se Lucianović sjećao i starih igara koje su se igrale u Dubrovniku.

„Na puca je bio jak, bio je i strastveni ptičar. Oboje smo filateliste, on ima i titulu filatelističkog društva iz Grada. Bio je i kolekcionar. Govoriti o Lukšinim kolekcijama bi se moglo dugo. Samo ću napomenuti lule,“ izjavio je Market dodavši kako su i njihovi mladi dani protekli u znaku turizma.
„Kad smo Lukša i ja sjedali na njegovoj taraci, na kući iza Atlasa, čuli smo glazbu iz Dubravke, Mimoze, Imperijala, Jadrana, a da ne govorimo o Oceanu. Nama je bio komplimenat kad bi nam netko rekao 'galebu jedan'. Galebarili smo, to je tada bila turistička disciplina. Lukša je volio more, bio je kupač, pod stare dane je posebno bio vezan za kupalište u Šuliću. Koncem desetog mjeseca bi rezao tortu 'Adio ljeto',“ prisjetio se Market, spomenuvši se i njegovih iznimnih dostignuća u turizmu, posebno kao direktor hotela 'Palace', ali i 'Excelsior'.

„Palace, koji je onda startao, imao je početne tegobe i promišljalo se što napraviti kako bi sezona krenula kako treba. Lukša je onda napravio sanacijski program. I hotel je krenuo. Znate što je tada bio 'Palace'. Lukša je kao direktor 'Excelsiora' organizirao maškarate kojima je pridavao veliki značaj. To su bile vrhunske maškarate. Sve što je Lukša radio, bilo je s dubrovačkim pečatom. Organizirao je sjajne nove godine,“ kazao je dodavši kako je puno toga u kušnji da bude otrgnuto zaboravu, no kako se to ne bi ipak dogodilo, Lucianović je napisao brojne knjige. Market ga vidi kao iznimnu ličnost čija je glavna značajka kontinuitet u svemu što radi, ali s dubrovačkim pečatom.

„Bilo bi lijepo da i o Lukši nekad netko napiše knjigu,“ zaključio je.

Stjepan Pepo Hrtica, dugogodišnji kolega i prijatelj, obratio se ispred udruge 'Oni su stvarali dubrovački turizam'.

„Bili smo veliki prijatelji, družili smo se 50 godina. Na nagovor Lukše, osnovali smo udrugu. Bio sam mu desna ruka. U 'Mimozi' smo radili skupove na kojima bi se okupilo 100-tinjak ljudi i govorili smo o ugostiteljima i hotelijerima koji su puno dali za dubrovački turizam,“ izjavio je Hrtica.

Dugogodišnji prijatelj i kolega Ibrahim Musić u svom je emotivnom govoru istaknuo veliko prijateljstvo koje su njegovali.

„Između redaka tvojih knjiga, prepoznaje se veliki poznavatelj turizma i ljudi koje opisuje, upoznavajući i druge o blagodatima i ljepotama. Bio si veliki, ali si se kretao neprimjetan kao što to rade veliki ljudi. Teško se vraćati tamo gdje nema Lukše, a ja ću se vratiti i posjetiti tvoj grob. Može biti nekoga koga si volio i gdje si popio kavu jer sam uvjeren da prijatelji žive vječno, a poznanici dok im se trag ne zametne. Ti si pravi prijatelj i zato ćeš živjeti vječno,“ kazao je.
Marija Mici Morović, također dugogodišnja kolegica i prijateljica, kazala je kako su davno jedno drugom 'obećali reći nekoliko riječi, on njoj ili ona njemu, pri odlasku na vječni počinak. Kako kaže, to je obećanje danas ispunila.

„Bio je tako prepoznatljivo lice našeg Grada o kojem je tako stručno i emotivno pisao, istražujući zanosom i preciznošću kroničara njegovu prošlost, sadašnjost, uvijek zaintrigiran vizijom uspješnije budućnosti. Jako je volio svoj Grad, ponosio se njime, ali je želio da njegove ugostiteljsko-turističke usluge budu najbolje,“ izjavila je Morović.

„Moje sjećanje vezano uz Lukšu idu daleko nazad, do gimnazijskih dana, susreti i đirevi po Stradunu, mladenačka razigranost i ugodni razgovori... Profesionalni, naši su putevi trebali krenuti potpuno različitim pravcima, ali sudbina je htjela da smo se zajedno našli u hotelu 'Excelsior'. Surađivali smo poslovno i privatno. Njegova energija iz područja ugostiteljstva i turizma u istraživanju starog i susret s novitetima bila je zapanjujuća. Ta energija nije ga napustila ni odlaskom u mirovinu.

Gradonačelnik Mato Franković je izjavio kako je Lucianović bio jedan od onih koji su ponajprije kroz razvoj turizma doprinijeli i rastu samom Grada.

„Dao mu je puno i sasvim sigurno ostavio zamjetan trag u povijesti dubrovačkog turizma. Ne samo da je bio jedan od najboljih poznavatelja našeg turizma nego i jedan od onih koji su ga stvarali, neumoran od svojih prvih koraka do samoga kraja. Kroz čitavo svoje djelovanje radio je na poboljšanju, novitetima, praktičnoj primjeni svega onoga što je razinu turističke usluge u Dubrovniku dizalo skalin više,“ istaknuo je Franković u govoru o bogatom nasljeđu koje je Lucianović ostavio Gradu.