Pri samom dolasku na otvorenje, moglo bi se reći da se u novom televizijskom studiju UNIDU TV-a na Sveučilištu u Dubrovniku atmosfera mogla „rezati nožem“. Veliki broj pomalo nervoznih, ali mladih i veselih lica, komešao se oko nove opreme. Malo smireniji, ali jednako sretni i uzbuđeni, bili su najdugovječniji voditelji UNIDU TV-a Ivana Hladilo i Toni Jurić, kojima je pripala čast vođenja programa kojim je svečano otvoren studio.

„Ovo je kruna mog i Ivaninog rada. To možda zvuči sebično, ali kad se stavi u perspektivu da smo mi preuzeli emisiju kad je još bila na radiju, a igrom slučaju prešla u Stanicu 50 u podrumu Sveučilišnog kampusa jer su bili pandemijski uvjeti, onda to zbilja jest tako. Zapravo, to je bila prekretnica koja je dovela do toga da sada sjedimo u novom televizijskom studiju jer su te dvije emisije koje su bile prije radijsko-televizijske, postale televizijsko-radijske. Počeli smo graditi studio, počeli smo raditi nešto što je bio skalin više i naravno, nakon nekog vremena, bio je krajnji trenutak u kojem smo shvatili kako nema smisla više nositi opremu. Trebamo imati svoj kutak kako bi se sljedeći naraštaji lakše motivirali i kako bi došli na nešto gotovo, a ovo tu, gdje sada sjedimo, je stvarno kruna toga“, priča Toni.

Radi se zapravo o emisijama Kolokvij i Akademska četvrt, koje su počele kao dodatni sadržaj sveučilišnom radiju.

„Ovo što je rekao ‘graditi studio’, to znači – doslovno svaki put. To dolje nije bio studio, to je Stanica 50 koja je korištena za razne svrhe, pa tako i za nas. Tako smo morali gledati hoće li možda nešto drugo biti tu, možemo li uopće ući u prostor i onda svaki put prije emisije odnijeti opremu dolje, postaviti je, pa nakon emisije je rastaviti i odnijeti natrag gore“, dodaje Ivana, a Toni se odmah nadovezuje:

„Sve te tehničke stvari što se ne vide ispred kamere… A sad dođeš, klikneš record, snimaš“.

Priznaju da je sad sve nevjerojatno jednostavno. „Emisija traje 15 minuta, ali nam je to više bilo sat vremena – dok dođeš, pokupiš sve, odneseš dolje, namjestiš sve, čekaš gosta, odradiš 15 minuta razgovora, pa rastavljaš…“, smije se Ivana, a Toni dodaje da možda to i zvuči banalno kad se priča, ali kad netko dođe na Sveučilište i želi se aktivirati u studentskim medijima, to može biti demotivirajuće.

„Na radiju je lako, sve je spremno, dođeš na gotovo. Za aktivirati se na televiziji trebalo je malo više od tog interesa i entuzijazma, trebalo je malo ludosti da budeš spreman raditi u nekonvencionalnim uvjetima kako bi dobio nešto što je reprezentativno“, objašnjava Toni.

„Na radiju možeš biti sam, ići u program, neće se osjetiti da netko nedostaje, dok je na televiziji to ipak teže. Mi smo uvijek nekako to zajedno odrađivali, on je ispred kamere, ja iza ili obratno, ali dogodilo se i da smo bili sami, a kad si ti i ispred i iza kamere, to je malo nezgodno. Moraš sve sam nositi i postavljati… Ali uspjeli smo“, vedro priča Ivana.

I definitivno se isplatilo, jer su stekli itekako vrijedno iskustvo, a vjeruju da će tako biti i studentima u novom studiju.

UČENJE UZ OPUŠTENU I LEŽERNU ATMOSFERU

„Studio odlično izgleda i već po tome koliko ih je sad bilo vidimo da ih je dosta zainteresirano. Otkad smo mi počeli, ne sjećam se da je na televiziji bilo toliko novih lica“, kaže Ivana, a Toni dodaje da je sve više onih koji dolaze zainteresirani, dok je to prije ipak bilo malo teže.

„Došle su te mlađe generacije koje su preuzele emisije, koje su se ‘stavile’, krenule našim stopama. Oni su isto sami u nekoliko navrata televiziju sastavljali, ali i izveli van okvira Sveučilišta, otišli su na događaje. Ako su imali volju, inicijativu za takve stvari, onda će imati apsolutni užitak raditi u studiju kakav je ovaj, kojeg se ne bi posramila niti jedna televizija, ne samo u Dubrovniku, nego i šire“,  ponosan je Toni.

A najponosniji je ipak dugogodišnji urednik studentskog radija, a sad i studentske televizije, Alen Roki.

„Gledajući kako je to bilo na radiju, kako se razvijao, koliko je tu generacija prošlo, uvijek je tu postojala i televizija i uvijek su ta dva medija surađivala. Sad je to puno konkretnije jer televizija ima studio, na jednom mjestu je sve. Puno će bolje to sada biti povezano, puno će ljudi direktnije dolaziti na televiziju, a prije je radio bio jedna odskočna daska za prikazati što je televizija, no mislim da je sad s ovim novim prostorom, kad netko vidi kako izgleda – to već to. Uvijek je dobra podloga za opuštati se na radiju za bilo kakve javne nastupe, pa onda otići na televiziju, ali usudio bi se reći, nakon što se studio opremio, što ima sve kao i svaka druga televizija, mislim da je dovoljno da netko tko dođe studirati na Odjelu za komunikologiju. Ili ako se želi time za zabavu baviti, može pokucati na vrata i reći - ja bih sada nešto radio na televiziji. A mi mu to možemo odmah ponuditi! “, govori Roki.

Na UNIDU radiju se uvijek radilo u opuštenoj, ležernoj atmosferi, a takvo će se iskustvo prenijeti i na televiziju.

„To je jedini mogući način da bismo uopće privukli studente. Svakako će ovo biti jedan dobar kanal kojim će se pokušati prikazati kakva bi televizija, u možda nekom malo boljem svijetu, trebala biti. Sloboda u smislu mladih jer su mladi neiskvareni novinari i mislim da je to dobar početak za svakoga, početi s igranjem da vidi je li mu se to uopće sviđa. Zato je dobro da smo na jednom mjestu, u studiju, da možemo iz prve ruke onima koji nas gledaju na internetu pokazati što je to zapravo jedna studentska televizija koja je na razini studentskog života i svega bezbrižnog što prati mlade ljude u najljepšim godinama u životu“, priča Roki.

Interesa, na svu sreću, ima. Kako govori Roki, ključno je upravo to što sada postoji studio i što svi zainteresirani mogu vidjeti kako se tu nešto radi.

„Dosad je bilo – dođite na radio, pa ćete vidjeti, proces je bio puno duži. A mislim da ih je danas privukla činjenica da se radi o povijesnom trenutku, da će biti prvi. Iako možda nisu svjesni koliko je početak, kad se bude nekada o tome govorilo, sladak i na ponos za neke buduće generacije, ali svakako je bitno da je studio napravio najveći efekt – da ih privuče, jer neće nitko dolaziti na TV samo zato što mu je netko rekao da je super. Oni moraju doći, to doživjeti. A radio će biti uvijek tu da malo oslobodi ljude za javni nastup i pripremi ih za TV“,  objašnjava Roki.

Ovime se kompletira stvaranje odličnih temelja za neka buduća iskustva u različitim redakcijama.

„To je bitno jer ako su temelji struke utkani u nastavu, što je zapravo najbitnije od svega, onda i oni koji se još traže, mogu to iskoristiti kao priliku da im se svidi određeni medij. I zbog toga je bitan Medijski laboratorij, kolegij koji ćemo imati na ljetnom semestru. Oni će kroz taj zadatak jednostavno morati osjetiti televiziju, koje su to sve bitne stvari koje se tiču pripremanja priloga, gostiju, emisija, anketa u onoj osnovnoj stvari, bez ludila svakodnevnog posla, ali ipak da osjete što je televizija. Zbog malo manje zainteresiranih jako je bitno da to bude povezano s nastavom, da ih na neki način ‘prisili’, kad već to studiraju, da se pronađu. Da oni koji bi malo manje željeli znati, ipak znaju više, a da im je to obaveza. I možda se baš kroz to netko zaljubi u ovaj medij“, zaključuje Roki.

STUDENTI ĆE STEĆI PRAVO TELEVIZIJSKO ISKUSTVO

O novom kolegiju, ali i budućim planovima televizije više je govorio producent UNIDU TV-a Ante Tolja. Kako kaže, prvenstveno žele da studenti steknu određeno iskustvo.

“To ćemo postići kroz postojeće emisije koje smo imali u suradnji s našim studentskim Unidu radijom, a radimo i na vlastitim emisijama. Imamo tri seta, tako da studenti mogu proizvoditi emisije koje stvarno žele. U planu su podcasti i različite druge emisije. Što se tiče Medijskog laboratorija, podijelit će se u tri grupe između studentskog radija, televizije i online portala, radit će pravu redakciju. Tako da će, kada budu na televiziji, kreirati sadržaj za emisiju uživo. Jednom tjedno će u ljetnom semestru morati napraviti studijsku emisiju s prilozima, gostima. Zaista pravo televizijsko iskustvo i jako dobra praksa“, objašnjava Tolja, koji je intenzivno sudjelovao na opremanju studija.

„Zahtjevno je bilo nabaviti opremu, iako nije bilo toliko teško, kako smo razgovarali prije godinu i pol dana da bi bilo dobro da se studio opremi s pravom televizijskom opremom, da studenti imaju iskustvo prave televizije, a da nije sve po terenima ili zamišljeno televizijsko iskustvo, već da imaju pravi studio. Krenuli smo s javnom nabavom i jako, jako smo zadovoljni opremom koju smo dobili. Spremni smo izaći na teren bilo gdje, ekipa može izaći i odraditi bilo koji događaj koji Sveučilište bude organiziralo. Moći ćemo i prenositi, a kolege, kad završe studij, moći će reći da su imali pravo televizijsko iskustvo“, kaže Tolja.

Što se tiče opreme, studio ima tri studijske kamere, mobilnu režiju, svjetla, fotoaparate i ostalu opremu koja može služiti za promo materijale.

„Što se tiče opremanja studija, ono na što smo jako ponosni je suradnja između dva odjela – Odjela za komunikologiju i Odjela za restauraciju, gdje je naša kolegica Iris Lobaš Kukavičić napravila dizajn koji je vizura Grada u njezinom viđenju, koji se nama jako sviđa i dosta je razigran, mladenački, pravi studentski. Mislim zapravo da se radi o jednom od najljepših studija koji sam vidio“, s osmijehom govori Tolja koji se slaže kako će ovaj projekt stvoriti dodatni interes kod studenata kad je u pitanju televizija kao medij.

„Svake godine imamo interes za televiziju, on je možda bio malo manji, ali vjerujem da će zbog studija porasti jer imamo i fizički lokaciju koja će objediniti studente. Drago mi je da od ovog semestra imamo dosta interesa od naših brucoša, tako da imamo jednu dobru podlogu da se ova televizija izgradi i da napravimo pravi, lijepi program“ zaključio je Tolja.