Riječ je o mladim likovnim umjetnicama koje kroz različite motive, ali sličnu senzibilnost slikarski istražuju kako gledamo, što vidimo i kako se naše iskustvo pretvara u sliku. Zajednička izložba nudi dva različita pogleda na prostor: jedan polazi iz strukture grada, drugi iz fluidnosti prirode. Ali oba pristupa dijele senzibilitet prema detalju, boji i onome što vidimo tek kad zastanemo i dopustimo pogledu da se smiri.

Klara Knego je 2020. godine diplomirala slikarstvo na Likovnoj akademiji u Zagrebu u klasi prof. Igora Rončevića. Rekla nam je da uglavnom voli slikati na većim formatima jer joj omogućuju da predstavi motive, a ekspresivnošću boja lakše joj je odraditi i pozadine te vizualnom porukom ostvariti jači dojam na promatrača, odnosno na ljubitelje slikarstva. Svoj ciklus od pet slika nazvala je "Tišina grada" i njime otkriva Dubrovnik kakvog ne vidimo "na prvi pogled", kao prostor u kojem se tišina i vrijeme talože u slojevima.

“Uglavnom se bavim temom Grada i svaki put u novom ciklusu istražujem kako ga na novi način istražiti i prikazati. U ovom ciklusu od pet slika koristila sam pleksiglas. Poznati gradski motivi lagano oslobađaju svoje čvrste forme i prelaze u nešto mekše i intimnije, prelaze u prostor i vrijeme između prisutnosti i sjećanja“, otkrila nam je naša sugrađanka i priznala  kako u izloženom ciklusu manje no ranije ističe detalje, ali i dalje u njima uživa te sve više “ubacuje slikarski moment“. 

Natasha Baković je likovnu akademiju završila u St. Peterburgu gdje edukaciju stavljaju na tehničku kvalitetu. Otkrila nam je kako je nakon akademije čak 12 godina živjela u Poljskoj (Varšava i Lodz), a sad već tri godine živi u Zagrebu. Preferira slikati ulja na platnu. Sedam slika iz serije “Underwater Poems“ povezuju nas sa svijetom vode, refleksija i tihih vibracija boje i svjetla. Voda je u njezinim slikama stalno u pokretu, nikad ista i nikad posve mirna. Ta nježna, promjenjiva površina postaje mjesto gdje se miješaju smirenost i neizvjesnost, a meki slikarski rukopis dodatno naglašava krhkost trenutka kojeg pokušava uhvatiti.

“Sve izložene slike nastale su zadnjih nekoliko godina. Voda je element koji me oduvijek inspirira i privlači, ali istodobno zbog vode osjećam i neki strah te nesigurnost. Izložene slike prikazuju nekoliko svjetova: između ostalog dubinu i tišinu dna, svijet riba i biljki povezanih u istom prostoru slike, voda me očarava i svaki put kad je vidim i serija slika postaje sve veća i veća“, rekla nam je Natasha.