O socijalnoj osjetljivosti Dubrovačke Republike svjedoči nam postojanje dubrovačkih karitativnih i socijalnih ustanova za skrb o siromašnoj, napuštenoj i izvanbračnoj djeci, još tijekom 18. i 19. stoljeća.
Odlukm Senata, na današnji dan, 28. studenog 1785. godine, u Dubrovniku je osnivano sirotište za žensku djecu, koje su Dubrovčani zvali "Conservatorio".
U idućem stoljeću u Dubrovniku je postojalo i "Dječje zaklonište". Otvoreno je 4. studenog 1894. godine na predjelu Sveti Jakov sa svrhom primanja na odgoj i školovanje mušku djecu bez roditelja i iz siromašnih obitelji. Originalna knjiga "Dječjeg zakloništa" služila je za upis primljene djece i nakon što je ta ustanova promijenila naziv (sada djeluje kao Dom za djecu "Maslina").
Budući da je taj dječji dom prihvaćao i nahočad, može se zaključiti da je kontinuitet najhumanije ustanove starog Dubrovnika sačuvan do današnjih dana, i da se Dubrovnik može podičiti jer ima najstariju ustanovu te vrste u svijetu. Zanimljivo je navesti da u Dubrovniku već cijelo jedno stoljeće postoji organizirana društvena skrb o djeci predškolske dobi. Prva ustanova te vrste otvorena je 1903. godine, a zvala se "Dječje zabavište - vježbaonica" i djelovala je pri Učiteljskoj školi. Iste godine časne sestre službenice milosrđa otvorile su privatni dječji vrtić. Prije toga su u Dubrovniku bila neslužbena zabavišta specifičnoga "dubrovačkog tipa".
O djeci su se skrbile pojedine žene u svojim prikladnim prostorijama i vrtovima, kamo su djeca dolazila s marendama i obveznim klupicama za sjedenje. Dubrovački je običaj bio da roditelji angažiraju posebne žene koje su im, uz novčanu naknadu, odvodile djecu u zabavišta i poslije ih vraćale doma, piše u Gradoplovu Radio Dubrovnika.
