Još jedan dubrovački polumaraton protekao je u pozitivnoj atmosferi, a ovoga puta posebnu draž dao mu je ženski rock bend New Noise. Pet djevojaka u dobi od 11 do 15 godina puna je tri sata prašilo pokraj nedavno postavljenog spomenika stradaloj djeci u Domovinskom ratu na kružnom toku u Gružu. Trkači su bili toliko oduševljeni da su se neki čak zaustavljali i plesali. Natjecateljica Emy Quinn poslije je kazala: 

-Najdraži dio utrke mi je bio kada su svirali Zombie! 

A trkač Hajredin Ferataj dodao: 

-Hvala vam. Bili ste nam ogromna motivacija. 

A ista stvar vrijedila je i s druge strane. New Noise, prevedeno na brojke, održao je koncert za skoro tri tisuće natjecatelja iz pedeset i pet zemalja svijeta. Neki bendovi do takvih brojki ne dođu nikada u karijeri, a djevojke se mogu pohvaliti da su ih uhvatile na samom početku. Naime, New Noise je nedavno osnovan, ovo im je bio (tek) drugi koncert nakon što su prije nekoliko tjedana premijerno nastupile u Love baru. Članice benda su Erika Šarić (gitara), Isabela Gilja (bubnjevi), Lana Marić (bas), Neša Kosović (vokal) i Marita Pavlović (klavijature), a posjetili smo ih na probi u TUP-u, u prostoru koji djeluje pod Centrom za djecu, mlade i obitelj. Dočekala nas je svirka Song 2 od Blura pod budnim uhom njihova mentora Ivana Jakića, inače čovjeka čije gitarsko umijeće na YouTubeu posluša i David Gilmour kada želi čuti Pink Floyd. 

-Valja istaknuti kako su djevojke jako mlade. Imaju bend u puno mlađoj dobi nego što je većini glazbenika bio slučaj uključujući mene – odmah na početku naglašava Ivan. 

Malo ženskih članova benda 

Ja i on se slažemo da su ženski bendovi teška anomalija u Dubrovniku. Pokušavamo se sjetiti nekog iz naše mladosti, ali nam ne ide. Dolazimo do zaključka kako ih uopće nije bilo. Tu i tamo bi neka djevojka nastupala u rock bendu, poput Maje Grgić, ali u našoj mladosti, a riječ je o devedesetim godinama prošlog stoljeća, nije bilo nijednog skroz ženskog alternativnog benda. Jedino što smo čuli da je u osamdesetima postojao sastav pod imenom Harpije (Ana Radišić (bas), Zrinka Dabelić (bubnjevi), Diana Lepeš (gitara), Mara Stamnenić (vokal), a bas su još svirale Marija Putica i Vesna Matana), ali nikad ga nismo slušali. Trebalo je proći otprilike četiri decenije da Dubrovnik ponovno dobije ženski rock bend i pravo je čudo što ga je dobio upravo sada kada mladi glazbu slušaju puno manje nego prije, jer su im na raspolaganju sve žive distrakcije na njihovim pametnim telefonima. No, ove djevojke iskaču iz tog prosjeka, i baš zato smo pokušali saznati odgovore kako je moguće da su ih zainteresirali muzički pravci koji njihove vršnjake uopće ne diraju. 

Erika kaže kako sluša različite žanrove muzike, od rocka, metala i grungea preko jazza sve do klasike.  

-Odrasla sam okružena rifovima. Moji roditelji su stalno nešto slušali, kod kuće nikad nije bilo tiho, pa sam gitaru počela svirati već s 8 godina. Evo već sedam godina sviram, a sada me uči Ivan. Što se tiče mojih vršnjaka, nema ih baš puno koji slušaju ovakvu vrstu glazbe. Većina ih voli cajke. Meni su najdraži bendovi Pearl Jam, Muse, Alice in Chains, Pink Floyd, Soundgarden, David Bowie… – napominje Erika. 

Lana dodaje kako voli domaće alternativne bendove. 

-Prije svega Hladno pivo, Brkovi, Majke, MORT…, ali moji kolege iz razreda ih ne slušaju. Inače, glazba im je daleko od najvažnije stvari u životu. Neki idu u muzičku, sviraju violinu ili klavir, ali osim njih par, muzika im je skroz sporedna – napominje Lana. 

Violina teža od gitare 

I Neša ide u muzičku te svira violinu. Za nju ne čudi što je u rock bendu. Njen tata Boris bio je vokal Gruhaka (gdje je svirao i njen sadašnji mentor Ivan Jakić), a tetka Doris bila je vokalistica Silentea. U njenom slučaju, oktava ne pada daleko od obiteljskog stabla. Voli Pink Floyd, Beatles, Rolling Stones... Marita pak najviše vrti The Cranberries i Green Day. 

Dok s njima pričam stalno mi zvone Ivanove riječi koliko su mlade. Stoga ih pitam jesu li imale tremu na nastupu polumaratona i koliko je bilo naporno obzirom na vrućinu. 

-U početku sam se prepala što ćemo nastupati pred tolikim brojem ljudi, ali kasnije sam se opustila – iskrena je Lana. 

Neši se bilo lakše prilagoditi jer iza sebe ima iskustvo nastupa na The Voice Kids. 

-Voice mi je pomogao da napredujem i nisam imala tremu. Naravno, imala sam nastupe i s violinom u Revelinu i Kneževom dvoru, tako da mi je već postalo uobičajeno biti pred publikom. Jedino mi je na kraju glas puknuo, jer sam pjevala tri sata. Bilo je iscrpljujuće, grlo me zaboljelo – govori Neša. 

Gdje se vidi u budućnosti? Kao pjevačica ili s violinom? 

-Ne znam. Nastavit ću paralelno, pa vidjeti kako će se sve razvijati. Nadam se da će bend potrajati, bar sljedećih dvadeset godina – voljela bi. 

Uči svirati i gitaru, pa ju pitamo je li violina teža za sviranje. 

-Po meni jest – iskreno će Neša. 

Njih pet, kada ih čovjek promatra dok sviraju, već zrače karizmom. Prolazi mi kroz glavu kako bi u naše doba bile glavne face po školama. Ej, tako mlade, a već imaju bend i praše žešću rokiju. Kako muški vršnjaci na njih gledaju? 

-Pa prilično skrivamo od svih da imamo bend, mnogi pojma nemaju. Više za nas znaju i ohrabruju nas tatini prijatelji, nego ekipa iz razreda. Također, i profesori u školi nas potiču. Što se tiče muške ekipe iz razreda, nije da sam dobila baš komplimenata. Uglavnom starijima se jako sviđa što sviramo, a našim vršnjacima nije bitno – govore članice New Noisea. 

Skroz drugo vrijeme 

Upravo je to sjajan presjek generacijskih razlika, skroz drugog vremena. U naše bi doba bile zvijezde, najveće face razreda, a u njihovo nisu toliko primijećene. Ali njih to nimalo ne smeta, dapače, odgovara im. Ne bave se glazbom da bi se one nekom sviđale, nego jer ju vole. Sada u njihovoj generaciji nema puno zanesenjaka ovom vrstom glazbe i sudjelovanjem u bendu, ali uskoro bi se to moglo promijeniti, otkriva nam Ivan. 

-Naša udruga djeluje pod Centrom za mlade. Jedan od opisa našeg posla je da vodimo mlade bendove kojih je, kako svi znaju, sve manje i manje. Jedan od projekata Centra jest da idemo po školama i pokušamo doći do mladih, pokazati im kako bend izgleda i žele li se možda okušati. New Noise nam je ogledni primjer što želimo postići. Nadamo se da će se preko njih više djece zainteresirati za sviranje u bendu. Možda oni već sada negdje postoje, ali ne znaju kome se obratiti i kako krenuti dalje – najavljuje mentor benda. 

Kako je uopće nastao New Noise? 

-Erika, Lana i Neša dolazile su kod mene na lekcije iz gitare, pa se rodila ideja da im priključimo još dvije članice i osnujemo bend, i tako su nam stigle Bela i Marita. One same biraju što bi željele svirati i brzo napreduju. Cijela priča je ispala dosta spontano, dobra su ekipa, radi im se, pa ćemo vidjeti dokle ćemo dogurati – zaključuje Ivan Jakić. 

Novi nastupi su pred njima. Možda već na Puntiželi, koja slavi veliki jubilej, 30 punih godina. Sretno, cure!