DUBROVNIK JE BIO 'NAJVEĆI ZATVOR NA SVIJETU' Zapalila se Petka, pogođen brod Perast
Današnji dan 1991. godine je zapamćen po jednom od najagresivnijih napada na Dubrovnik u Domovinskom ratu.
U prvim jutarnjim vijestima objavljen je apel župnika katedrale, don Stanka Lasića, upućenog izravno za pomoć Svetom Ocu, papi Ivanu Pavlu II u kojem ga poziva da osobno posjeti Dubrovnik 'najveći zatvor na svijetu'.
Obavljali su se radovi na popravljanju vodovodnih instalacija. Voda je došla oko deset sati. Ekipa radnika i promatrači Europske zajednice napadnuti su mitraljeskom vatrom. Jedan je radnik ranjen u nogu. U jedanaest sati oglašena je zračna uzbuna, koja je prestala u 11:30 sati, donosi HRT-ov Gradoplov.
Ponovno je napadnuta Stara i Nova Mokošica, a zatim i uže gradsko područje. Zbog žestokih napada na Bosanku i tvrđavu Imperial na Srđu, znak opće opasnosti dat je u 14. 45 sati. Gađan je i Lokrum, Velika i Mala Petka na kojoj je uskoro izbio požar. U 6 sati i 40 minuta u Stonu je dat znak za uzbunu od zračne opasnosti zbog učestalog prelijetanja zrakoplova svih vrsta. U 16,15 sati, za vrijeme okršaja u Slanom pogođen je brod "Perast", u 17,50 sati nad Sobrom na Mljetu agresorski avion bacio je svijetleću bombu.
Na Pelješcu je avion izbacio 'paučinu'. Iz vojnog zatvora u Morinju pušteno je 30 Konavljana. Sazvana je sjednica KŠOD i na njoj je tog 8. studenoga zaključeno da su se na dubrovačkom području 'stekli uvjeti za proglašenje opće mobilizacije i radne obveze'. Na konferenciji za novinare, gosti su bili dr. Kathleen Wilkes i prof. Alojzije Prosoli, član ureda Konvoja Libertas, koji je toga dana izdao i prvi broj Glasa iz Dubrovnika. List je trebao svakodnevno obavještavati građane Dubrovnika, Hrvatske i Europe o svim akcijama relevantnim za Dubrovnik. Pisan je na hrvatskom i engleskom jeziku.
Toga dana, 1991. godine u Dubrovniku, kao pripadnik pričuvnog sastava MUP-a, nesretnim slučajem poginuo je dubrovački branitelj Salih Mekić. Na današnji dan, 1992. godine, kao civilne žrtve na dubrovačkom području, poginuli su Angela Čagalj, iz Cavtata, rođena 1957., i Marija Primorac, iz Cavtata, rođena 1912. Na području DNŽ, tijekom Domovinskog rata poginula su 92 civila, a od toga 15-toro djece do 18 godina starosti. Ukupan broj civilnih invalida Domovinskog rata broji više od 140 osoba, a među njima je 36 djece, koji su u vrijeme ranjavanja imali manje od 18 godina.
Od 1. listopada 1991. godine započinju napadi, a od 23. listopada intenzivno se napada i razara i sama povijesna jezgra Grada — kulturno dobro upisano u Listu svjetske baštine.Do prave eskalacije dolazi poslije 9. studenog od kada se neprestano napada područje najuže povijesne jezgre.Stara gradska jezgra Dubrovnika izravno je bombardirana u tri navrata i to 23. -24. listopada; 8. -13- studenog i 6. prosinca 1991. godine. Prilikom bombardiranja povijesne jezgre neprijateljska vojska koristila je: minobacačke kumulativne i zapaljive mine od 120 i 82 mm, minobacačke aktivno-reaktivne mine od 82 mm, navodeće rakete 9K11, tromblonske kumulativne mine, topovske projektile svih kalibara (od 20-105 mm) i sve vrste streljačkog naoružanja, dok su detonacije haubičkih projektila od 155 mm, avionskih raketa, avionskih kasetnih bombi te svih vrsta bombi koje su, eksplodiravši u neposrednoj blizini, proizvodile štetne vibracije poput malih »lokalnih potresa« oštećujući nosivu zidanu konstrukciju svim objektima unutar gradskih zidina i šire. Ukupan broj projektila kojima je neprijateljska vojska bombardirala stari grad kreće se do 1500 komada, svih vrsta.Po drugi put stara povijesna jezgra bombardirana je od 8. do 13. studenog 1991. godine sa svim vrstama minobacačkih projektila, raketama i svim vrstama artiljerijskog naoružanja. U pet dana neprestanog bombardiranja grada i šireg gradskog područja izravno su pogođeni slijedeći objekti: valobran Kaše, stara gradska luka, tvrđava Sv. Ivan, Arsenal, Mali arsenal, Ribarnica, gradski zvonik, stambeni objekti u Stajevoj ulici, stambeni objekti u Ulici od pustijerne, stambeni objekti u Zlatarićevoj ulici, Jezuitska crkva, Osnovna škola Centar, stambeni objekti u Ulici Miha Pracata, stambeni objekti u Nalješkovićevoj ulici, samostan Sigurata, stambeni objekti u Antuninskoj ulici, Vrata od Pila, stambeni objekti u Ulici između polača, stambeni objekti u Širokoj ulici, Ulica od kaštela, utvrda Mrtvo zvono, stambeni objekti na Poljani mrtvo zvono, Dom staraca, južno gradsko ziđe, tvrđava Minčeta, sjeverni potez zidina uz Bužu, kula Sv. Barbare, stambeni objekti u Ulici Cvijete Zuzorić, stambeni objekti u Ulici Petilovrijenci. Dijelovi projektila i detonacije oštetili su desetke objekata u neposrednoj blizini mjesta izravnih pogodaka.
ČASOPIS DUBROVNIK, br. 2
ZAPISI IZ OPKOLJENOG GRADA - DANI KOJI SE NE SMIJU ZABORAVITI, IVO STJEPOVIĆ
DUBROVAČKI VJESNIK—RATNO IZDANJE
POSLJEDNJA OPSADA DUBROVNIKA, TRPIMIR MACAN
VJEČNI KAO DOMOVINA, SPOMENICA POGINULIM DUBROVAČKIM BRANITELJIMA U DOMOVINSKOM RATU, Autori spomenice: VARINA JURICA TURK, MIŠO ĐURAŠ