Danas slavimo 25. obljetnicu međunarodnog priznanja naše Hrvatske, pitam se jesu li se naši branitelji borili za zemlju podjela, zemlju osuda, lista za odstrel, mržnju ili za zemlju demokracije, prava i sloboda. Borili su se protiv onih koji su stvarali podjele te sijali mržnju i teror, treba li nam ta ista mržnja među nama?

Prije nepune četiri godine, nekoliko dana nakon izbora načelnik Vedran Antunica mi je ponudio, budi član HDZ-a, bit ćeš predsjednik podružnice i sljedeći načelnik. Odmah sam se zahvalio i odbio bez trenutka razmišljanja, ne da ne želim biti načelnik već da imam svoj put te da želim birati ljude s kojima ću raditi. Jesam li toga dana propustio priliku da postanem Hrvat, nisam, jesam li tog dana postao četnik, nisam. Članom jedne političke stranke ne postaješ Hrvat već to postaješ doprinosom za svoju zemlju.

Naše društvo napredovat će onda kada zaboravimo podjele i počnemo raditi zajedno, ljude ne dijelim na moje i tvoje, smatram da su svi moji, a tko će za koga glasovati njegova je osobna odluka. U protekle 4 godine pokušao sam pomoći našoj općini na sve načine koje sam mogao, za stvari koje sam uspio često nisam dobio ni hvala a ljudi koji su me tražili i zvali danas okreću glavu. To me uopće ne pogađa jer to nisam radio zbog njih već dobrobiti čitave općine.

Nadam se da će se u nadolazećem periodu ljudi baviti konkretnim programima, planovima, idejama te da ćemo izabrati najbolji put za sljedeće 4 godine a da će nesuvisle podjele i nepotrebna mržnja biti stvar zaborava.