Izljevi navodno pravedničkog bijesa „Srđevaca“ radi situacije oko 723 metra četvorna zemljišta na Medarevu nisu ništa drugo nego populizam i najobičnije licemjerje.

Naime, kada promotrimo što njihovi članovi govore, a što čine u svakodnevnom životu to je više nego očito. Za razliku od Hrvatske demokratske zajednice, koja je i u ovom slučaju već i na samu sumnju u mogućnost sukoba interesa, reagirala tako da je suspendirala svoju članicu i zamjenicu gradonačelnika, „Srđevci“ svoje situacije skrivaju „kao zmija noge“. Stoga nam je dužnost na to podsjetiti javnost koju „Srđevci“ zapravo  obmanjuju.

Situacija prva: blagoglagoljivi gradski vijećnik Ljubo Nikolić pun je osuda i prozivki na račun zamjenice gradonačelnika. Čak i prejudicira odluku Povjerenstva za sprječavanje sukoba interesa. No, isti taj gradski vijećnik privatno radi za dva društva u većinskom vlasništvu Grada- Čistoću i Libertas. Je li to sukob interesa? Je li to razlog da gradski vijećnik biva tako blag kada se radi o ovim tvrtkama u kojima radi na održavanju informatičkog sustava? Hoće li se i on povući iz Gradskog vijeća da bi izbjegao sukob interesa ili barem pitati Povjerenstvo je li mu to problem? Neće. On je ipak „Srđevac“. A oni su nepogrešivi.

Situacija druga: nositelj liste „Srđevaca“ ili „dajmo ruke“ na kotarskim izborima na Montovjerni Antun Levanat, proslavio se ovog ljeta s bespravnim postavljanjem ležaljki u Uvali. Ne sjećamo se osude takvog ponašanja niti sankcija od strane „pravednika“ iz redova Srđ je Grad.

Situacija treća: Dvostruki  kriteriji „Srđevke“ Marije Kojaković. Iako se nekoliko godina svim silama trudila dokazati kako je projekt golfa na Srđu smrt za Grad, sama je počela graditi vile u Sv. Jakovu. Da apsurd bude veći- njen zastupnik u ovom projektu je prokurist „golfera“ Ivan Kusalić?! Navodno arhetipski neprijatelj „Srđevaca“. Osim kada se radi o privatnim interesima. Onda je i Kusalić dobro došao. Gradnja vila i suradnja s navodno najvećim neprijateljem ostala je bez reakcije među „Srđevcima“. Ni ogorčenja ni izbacivanja s lista ili iz „pokreta“. Šutnja. Iako iz svega toga ispada da je Društvo arhitekata Dubrovnik, u vrijeme kada ga je vodila Marija Kojaković, negodovalo zbog projekta golfa vjerojatno samo zbog toga što ona i njoj bliski arhitekti nisu dobili posao od navodno omraženih golfera. A kod glasanja o UPU sv. Jakov, vijećnik Nikolić je dosljedno izbivao iz vijećnice. Vjerodostojno, zar ne?

Situacija četvrta: prodaja nekretnine unutar gradskih zidina. Veliki pravednici i zagovaratelji ostanka građana unutar zidina pod svaku cijenu sami prodaju svoje nekretnine i odlaze. Njihov aktivist Ivan Bakulić na nama nepoznat način izbjegao je ponuditi Gradu svoj stan u Širokoj temeljem prava prvokupa. Pa je direktno prodao stan za, priča se, 7000 eura po kvadratu i odselio iz zidina. Da u miru stana na novoj lokaciji može dijeliti lekcije o nužnosti ostanka unutar zidina.

Dakle, za razliku od Hrvatske demokratske zajednice koja je u Gradu zaista visoko digla letvicu po pitanju sukoba interesa i morala u politici te je to potvrdila i reakcijom na sumnju oko zamjenice Tokić, „Srđevci“ populizmom i šutnjom nastoje zataškati svoje sukobe - što s interesima Grada, što sa svojim privatnim interesima, a ponešto i sa zdravim razumom.

Zato, dosta licemjerja, gospodo „Srđevci“! Odložite na trenutak soljenku kojom svima solite pamet, uzmite zrcalo, pa se malo pogledajte. I učite od nas  kako se treba odnositi prema možebitnim problemima i moralno upitnim postupanjem.

S poštovanjem,

Gradski odbor Hrvatske demokratske zajednice Dubrovnik