'Ne znam kako vi, ali ja kad vidimo plavu kovertu u ruci poštara ili onaj žuti papirić u sandučiću (iako znam da ništa bitno u životu nisam „zgriješila“) ipak nekako protrnem i najradije bi da je ne moram primiti', počinje post dubrovačka odvjetnica Viktorija Knežević na svom blogu. U nastavku pročitajte i ostatak posta.
'Nekad se to i moglo. Pod „nekad“ mislim na vrijeme dok se zimnica kupovala preko sindikata. Bilo je dovoljno biti uporan u „ne preuzimanju“ tih plavih koverti. Nije baš da ti nisu mogli ništa, ali moglo se na taj način bar pošteno „izraditi“ sustav u mnogim postupcima. A ako ga baš i ne bi uspjeli izdraditi, mogli ste onu drugu stranu što bi susjedi Bosanci rekli, temeljito „nasekirat“.
S druge strane ako ste ikada obratili pozornost u američkim filmovima dostavljač samo dođe do čovjeka (nekad i na biciklu proleti) i baci mu onu kovertu sa sudskim pozivom. Nema ni potpisa, ni osobne, ni žute, ni plave, samo tras u lice i nikoga nije briga za sigurnost dostave.
Kako je danas? Jesu li se pravila promijenila i u kojem pravcu?
Naravno da je sustav dostave kakvog smo imali u „vremenu zimnica preko sindikata“ bio neodrživ i morao je negdje izumrijeti putem od devedesetih na ovamo.
Sva sreća situacija još nije kao na američkim filmovima. Može vas netko skoro pa tresnuti kovertom u lice, ali to ne može biti obični dostavljač, nego javni bilježnik.
Čula sam nedavno anegdotu od kolega kako se jedan bilježnik čak posebno zamaskirao za potrebe dostave i čekao stranku kojoj je trebalo uručiti pismeno ispred kafića dok ustane i krene prema stanu, a onda prišao, upitao gospodina je li on taj i taj i stavio mu u ruke kovertu koja se prije toga godinama nije mogla dostaviti.
Ovakva dostava poput prethodno opisane se posebno plaća i rezervirana je za neke situacije. Ne mogu u ovom blogu reći sve o dostavama niti je to moguće. Dostave su toliko opsežna tema da bi jedna doktorska disertacija bila malo da obuhvati sve aspekte.
Cilj mi je samo prikazati par osnovnih pravila koja se primjenjuju danas i koja se bitno razlikuju od nekadašnjeg sustava, a zbog kojih bi neupućena stranka mogla pretrpjeti štetu.
Znate li da se u parničnom postupku dostava pravnim osobama i fizičkim osobama koje obavljaju registriranu djelatnost (obrtnici, liječnici, odvjetnici) može pokušati izvršiti samo jedan put i ako se uspije drugi put ide na oglasnu ploču suda? Kada se stavi na oglasnu ploču suda smatra se da ste primili i istekom roka navedenog u oglasu se može donijeti presuda zbog ogluhe, dakle presuda kojom se se usvaja tužbeni zahtjev koji je stavljen protiv vas, a vi za to faktično ne znate.
Za fizičke osobe koje ne obavljaju registriranu djelatnost situacija je nešto bolja u parničnom postupku te je propisano više koraka koje sud mora poduzeti prije nego što se dostava izvrši putem oglasne ploče.
U ovršnom postupku su praktički stvari izjednačene za dostavu fizičkim i pravnim osobama te se nakon dvije neuspješne dostave pismeno se može staviti na e-oglasnu ploču. Da, uvedene su i e-oglasne ploče, ne morate više tražiti po sudskim hodnicima gdje je ta oglasna ploča, štoviše postoje servisi koje možete platiti da vas obavijeste ako je negdje nešto sa vašim imenom oglašeno.
U upravnom postupku je također moguće već u drugom pokušaju ostaviti pismeno u standučiću ako se osoba ne zatekne u vrijeme kada je poštar ostavio obavijest da će doći.
Zbog svega navedenog zaista više ne možemo odmahnuti rukom i reći – neka me traže – jer činjenica da nas nisu mogli naći – uglavnom može prouzročiti više štete nego koristi upravno nama samima', objasnila je Viktorija Knežević.
Ostale komentare autorice pročitajte na njenom BLOGU.
