Dubrovačka liječnica o radu u Engleskoj: 'Nešto dobiješ, nešto izgubiš, ali doma je doma'
Tmuran zimski dan. Vani polusnijeg. Nasuprot mene čovjek za čiji se pogled nikako ne može reći da je sretan jer uskoro kreće avionom za Chester. Dapače, govori tiho i pokušava opravdati svoj odlazak put Velike Britanije.
Kasni plaća, bolnice imaju zabranu zapošljavanja, uteg “švicarca” opasno pritišće... Samo tri godine poslije potpuno drukčije lice dr. Ante Marušića, danas radiologa u Klinici za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju KBC-a Zagreb. Osmijeh ne skida, optimizma ne nedostaje. Ostavio je Chester bez loših uspomena, “oboružan” novim iskustvom i riješenim “švicarcima”. Naime, igrom slučaja, radiolog dr. Marušić prije tri i pol godine bio je za Jutarnji list sugovornik na temu odlaska liječnika iz Hrvatske, a ovih dana ponovno, ali kao povratnik u hrvatski zdravstveni sustav.
I neurologinja dr. Mirea Hančević također se prije samo mjesec dana vratila iz britanske “pečalbe”, gdje je prvo radila u bolnici Winchesteru, a potom u Bristolu. Njezin motiv za odlazak bila je više znatiželja nego “sila”. Kaže da nije bila nezadovoljna svojim poslom u dubrovačkoj bolnici nego je željela “vidjeti kako je to vani”. Posegnula je za brojem jednog “agenta za doktore” i uputila se u Veliku Britaniju. Trajalo je to godinu i pol. No, kad joj se pružila prilika da se na Klinici za neurologiju KBC-a Zagreb “mogu baviti onim što sam uvijek željela, a to su neuromišićne bolesti”, nije dvojila. Kupila je jednosmjernu kartu za Zagreb. “Doma je doma”, kaže ta mlada Dubrovkinja i ne krije zadovoljstvo povratkom, piše Jutarnji list.
Dr. Hančević kaže da su ti odlasci liječnika negdje izvan Hrvatske dobra odluka. “Nešto dobiješ, nešto izgubiš, ali ipak mislim da je bilo puno dobroga u ovom mom jednoipolgodišnjem ‘izletu’ u Veliku Britaniju”, kaže dr. Hančević. Naglašava da je prvo radila u manjoj bolnici, zapravo općoj, a potom u Bristolu, u velikoj poput nekog našeg KBC-a, no naglašava da je u obje naučila važnost multidisciplinarnog načina rada.
“Radila sam na odjelu za cerebrovaskularne bolesti, a baš je za te pacijente vrlo važan multidisciplinarni pristup liječenju. Na jutarnjem sastanku bilo nas je i po dvadesetak, od liječnika, sestara, fizioterapeuta, logopeda, radnih terapeuta, psihologa do socijalnih radnika. Cilj je da se pacijent što brže otpusti iz bolnice, osobito oni mobilni koji mogu obavljati pretrage ambulantno, ali to ne znači da će zato biti na začelju liste čekanja nego, dapače, imat će prioritet”, objašnjava dr. Hančević.
Više pročitajte ovdje.
