Roditelji su se osjećali izdano od institucija, bez pomoći sustava u trenucima kada su njihova djeca, isticali su, žrtve nasilja. Nažalost, ovaj slučaj nije izoliran, u sustavu je puno djece s problemima u ponašanju, djece koja su ponekad nasilnici, ali i sami žrtve, žrtve sustava koji ne reagira na njihovo zapomaganje – a ono je nekada upravo u obliku nasilnog ponašanja. Sličan slučaj događa se u jednoj dubrovačkoj osnovnoj školi, a dio roditelja je na rubu da postupi jednako kao oni u Zagrebu.  

“Djeci koja nisu ništa napravila šalje se policija u domove i socijalna je bila na rubu ulaska zbog lažnih prijava. Mjesecima prolazimo torturu, a djeca su ispitivana danima od strane više institucija. 'Poštujući protokol' jedna žena koristi institucije kako bi nas zlostavljala. Svi uključeni govore kako im je situacija jasna, ali i dalje se vrše ispitivanja djece, a prijave se nižu. Povjerljive informacije se 'dilaju' iz sustava, a naše se prijave na početku nisu shvaćale ozbiljno. Zbog svega ćemo podnijeti kaznenu prijavu protiv nepoznate osobe zbog odavanja povjerljivih informacija, a djecu očito trebamo povući iz škole da bi institucije počele djelovati“, počinje razgovor grupa roditelja koja se obratila Dubrovačkom dnevniku s problemom s kojim se bore već mjesecima, bezuspješno. I medije su u svoju priču uključili nevoljko, u trenutku kada se osjećaju potpuno ignorirano od institucije kojoj je socijalni rad u opisu posla.  

Naši su sugovornici roditelji maloljetnika, a njihove identitete, kao niti naziv škole, detaljne opise konkretnih događaja i mjesta na kojima su se odvijali, nećemo navoditi. Izvještavanje o nasilju među i nad djecom nije cilj sam po sebi, izvještavanje o ovom slučaju način je na koji se javnost upoznaje sa svim problemima koji se javljaju unutar cijeloga sustava koji se bavi djecom i obiteljima, način da se sustav potakne na rješavanje ovoga i sličnih problema – brzo i efikasno, u korist i na dobrobit najranjivije skupine društva, a to su djeca.  

Višemjesečni sukobi ili nasilje? 
U jednoj dubrovačkoj osnovnoj školi ono što je prvotno okarakterizirano kao „sukob među djecom“, preraslo je u nasilje, tvrdi skupina roditelja čija su se djeca našla u situaciji da kao maloljetnici u nižim razredima osnovne škole već vrlo dobro znaju što su razgovori sa stručnim službama škole, policijom i socijalnim radnicima.  Dva su sukoba intenzivirala cijelu lavinu problema s kojima se roditelji s kojima razgovaramo i njihova djeca, suočavaju danas.  

Kako nam pričaju roditelji, dječak kojega karakteriziraju kao konfliktnog, vršnjake iz razreda prati i dobacuje psovke i uvrede. Djeca se od njega odmiču jer već duže vrijeme s roditeljima razgovaraju o problemima koje imaju s njim, a roditelji ih mjesecima savjetuju kako se iz konfliktne situacije uvijek trebaju udaljiti. Djeca se, pričaju nam roditelji, i ovaj put po njihovim ranijim savjetima udaljavaju od dječaka govoreći mu kako ne žele sudjelovati u svađi. 
„On ih poziva na tučnjavu dobacujući uvrede. Ne dobivajući traženi odgovor, jednoga od njih udara šakom u rame pa nogom u stražnjicu, pa nakon 15 minuta dva puta jakim udarcem nogom u stomak. Jedno od djece svjedoka odmah odlazi do dječakove majke koja se u tom trenutku nalazila u blizini. Ta žena djetetu de facto prijeti kako će njeno dijete prebiti i ostale, obrate li se učiteljici“, pričaju nam roditelji i dodaju kako se otac dječaka koji je udaran, odmah obratio školi.  

„Njegova prijava je shvaćena banalno. Već tada smo imali predstavke napisane protiv te majke koje smo htjeli predati Zavodu za socijalni rad (nekadašnji Centar za socijalnu skrb), ali smo prihvatili sve riješiti mirno uz uputstva škole. Oni su nas uvjeravali da će učiniti sve kako bi zaštitili djecu, svjesni svih prijašnjih problema i sukoba koje je imao taj dječak. Tada smo propustili prijaviti ponašanja majke, što je ona iskoristila“, govore, pa nastavljaju priču.  

„Mjesec dana iza, događa se drugi sukob na izvanškolskoj aktivnosti. Dječak s kojim imamo probleme tada govori drugome djetetu iz razreda uvrede sa seksualnim konotacijama. Uvrijeđeno dijete mu zatvara usta, a jedna odrasla osoba smiruje situaciju i planirana aktivnost se dalje održava. Nakon održane aktivnosti (na kojoj se vidi kako niti jedno dijete nije ozlijeđeno), ta majka histerizira kako njen sin ima teške tjelesne ozljede zbog čega poziva policiju, govoreći kako bi najradije 'išaketala jedno dijete i njegovu obitelj'. Ona tada skreće priču, obraća se policiji i prijavljuje svu našu djecu, iako je to bilo protivno onome što je dogovoreno sa školom. Prijavila je kako je njeno dijete napadnuto,  pa su onda naša djeca pozivana u stručnu službu, pa i mi roditelji. Naša djeca su morala proći ispitivanja od strane više institucija, pa i policije, kao da su krivci!“, ogorčeni su roditelji.  

'Brine nas kakve osobe ulaze u školu' 
Roditelji nam govore kako je ovo samo jedna u nizu prijava koje je majka dječaka podnijela što školi, što policiji, što Zavodu za socijalni rad u posljednjim tjednima. Prema njihovim riječima, u školu je dolazila i kako bi provjerila gdje se nalaze djeca u danima kada odlaze na terensku nastavu, ali i nenajavljena tražila sastanke uz neugodan pristup prema djelatnicima škole.  

„Na jedno je predavanje došla s nepoznatom osobom koja nije skrbnik djetetu. S istom je osobom pokušala doći i na sastanak kod ravnateljice, iako ta osoba apsolutno nema razloga biti u osnovnoj školi! Nitko nije znao o kome se radi! Svoje dijete dovede u školu, a onda šeta hodnicima i promatra drugu djecu. Djeca nam govore kako ih ona u školi i zvan škole čudno gleda i diže prst prijetećim pokretima. Pred djelatnicima škole je histerično vikala kako pije tablete za smirenje jer nije psihički dobro. Zbog svega ovoga smo u strahu kako ona može reagirati prema našoj djeci, ako ih sretne same“, pričaju nam ogorčeni roditelji. Prema njihovim riječima, određeni je djelatnici čak odbijaju primati na sastanke 'jedan na jedan' bez svjedoka, zbog straha da bi njihove dobronamjerne savjete mogla iskriviti pa i njih, kao i djecu, prijavljivati.  

Policija u školu dolazila pet puta  
Kako saznajemo, u školu je u više navrata pozivana i policija jer je žena tražila sastanke s djelatnicima škole bez najave, a kada je djelatnici nisu mogli ili željeli primiti u tom trenutku, odbijala je napustiti školu.  

„Policijski službenici nadležne policijske postaje od rujna ove godine do danas, na pozive građana i djelatnika škole do sada su postupali u pet navrata, od čega su se u dva slučaja postupanja odnosila na odraslu osobu koja nije učenik niti djelatnik škole, te je navedena osoba prekršajno sankcionirana sukladno Zakonu o prekršajima protiv javnog reda i mira. O navedenom događaju je obaviješten i Hrvatski zavod za socijalnu skrb, Podružnica Dubrovnik.  
U dva slučaja nisu utvrđeni elementi kažnjivih radnji, dok se jedan događaj odnosio na prijavu nasilja između učenika navedene škole. Policijski službenici su sukladno Protokolu o postupanju u slučaju nasilja među djecom i mladima proveli žurno kriminalističko istraživanje, te su o svim saznanjima i poduzetim mjerama obavijestili nadležno Državno odvjetništvo za mladež, kao i Hrvatski zavod za socijalnu skrb, Podružnica Dubrovnik.“, odgovorili su iz Policijske uprave dubrovačko-neretvanske na upit.  

 „Ozbiljno razmišljamo povući djecu iz škole, kao što je bilo u Zagrebu. Posebno nakon ove situacije u kojoj ta majka ulazi u školu kada joj se prohtije, s osobama s kojima joj se prohtije i prešetava po školi kao da je placa, a nitko joj ništa 'ne može' zbog straha od njenih reakcija“, iznose roditelji.  

„Zavod se nije pokazao zaštitnički“ 
„Djeca iz razreda se od tog dječaka odmiču, ne pozivaju ga na rođendane, ne daju mu pažnju jer ih on konstantno svih vrijeđa. Uvijek mu je netko na piku, od njegovih vršnjaka pa do mlađe djece, a kada 'uzme na pik' i isprovocira sukob, onda sebe predstavlja kao žrtvu. Djecu je više strah uopće s njim razgovarati jer ne znaju hoće li to sutra rezultirati novom prijavom i novim razgovorima s policijom, socijalnim radnicima i tako dalje“, govore roditelji.  

Ipak, naši sugovornici naglašavaju kako ni za što ne krive dječaka, vide ga tek kao dijete koje je sva svoja ponašanja negdje naučilo i oblikovalo, a od nekoga i dobilo validaciju za ista.  

„Važno mi je naglasiti kako se Centar za socijalnu skrb nije pokazao zaštitnički niti prema našoj djeci, niti prema tom dječaku. Njegova majka ga konstantno uvjerava da doživljava vršnjačko nasilje i stavlja ga u ulogu žrtve. To dijete ima potpuno iskrivljenu realnost, događaje konstruira i majci prepričava na način na koji zna da će od nje dobiti pažnju. Nažalost, mi smo upravo takvo objašnjenje dobili i od jedne od institucija koja je u sve uključena, da dijete jednostavno na taj način privlači jedinih pet minuta majčine pažnje“, govori jedna majka s kojom smo razgovarali.  

Razočarenje u sustav socijalnog rada 
Ona nam zatim iznosi svu beznadnost sustava socijalne skrbi u Hrvatskoj. Naime, u Zavodu za socijalni rad su, prema njenim riječima, potpuno svjesni situacije i tko ima kakvu ulogu u problematičnoj situaciji.  
„Rekli su nam da oni ne mogu njoj stati u kraj i da mi trebamo pronaći zajednički jezik, da je to jedini način da se nju zaustavi“, iznosi ova majka preneražena odgovorom koji su dobili dok traže pomoć i zaštitu za svoju djecu.  

Djeca su, prema njihovim riječima, sada već traumatizirana i u strahu kada će se opet neki događaj 'okrenuti' od onoga što se stvarno dogodilo, i konstruirati na način u kojem će oni biti portretirani kao nasilnici. Treba naglasiti i kako malodobna djeca ne mogu zapravo u potpunosti odgovarati za svoje postupke, s obzirom na to da su malodobna, pa pravnu odgovornost preuzimaju roditelji. U tom kontekstu je jasno koliko prijave mogu štetiti roditeljima kojima je često za poslove koje rade bitno da se protiv njih ne vodi postupak. „Iako nam je rečeno kako se više na njene provokacije i prijave neće odgovarati, i dalje svi reagiraju! Mi i dalje svako nekoliko dana imamo nove prijave“, iznose roditelji. 

„Djecu sada svakodnevno pratimo u školu i iz škole, zato što to djeca od nas traže. Oni su u strahu od te žene, ali i njenog djeteta. Djeca koja su donedavno uživala u šetnjama, sada više tim rutama ne žele prolaziti jer ih je strah da će sresti tog dječaka. Boje se kako će onda on ispričati mami da su ga pratili i napadali, da će iskriviti istinu iako je on taj koji druge stalno prati i napada, a da će ta ista majka onda opet podići novu prijavu, kao što radi svako nekoliko dana. Znamo kako je dječak već u određenoj obradi zbog problema u ponašanju i obiteljske dinamike“, iznosi otac jednog od djece. 

Na udaru i učiteljica 
Roditelji učiteljicu pohvaljuju kako je predana radu s učenicima i kako se trudi uvijek situacije izgladiti, pa i ovaj konflikt koji traje već mjesecima. Naglašavaju kako se i ona nalazi u teškoj situaciji u kojoj želi zaštititi svu djecu, ali nema puno alata na raspolaganju.  

„Učiteljica trpi mobing na svom poslu od te majke! Jednako kao što trpe i naša djeca. Škola nije u mjeri u kojoj je trebala stala uz učiteljicu, a ona kao odličan pedagog i dalje daje sve od sebe da pomogne djeci. Svakom je učeniku jednako posvećena, nikoga ne izdvaja, pa niti tog dječaka. Iako joj se pokušava 'prišiti' da ga u kolektivu zanemaruje, ona među djecom nikada nije radila razliku!“, odlučan je u stavu jedan otac.  

Ravnateljica škole u izjavi za Dubrovački dnevnik tvrdi kako u školi nema vršnjačkog nasilja te da o detaljima slučaja koji je u tijeku, ne može govoriti. „Ono što mogu reći jest da škola u svim situacijama uvijek postupa po protokolu i čini sve za učenike, a sa svim institucijama surađujemo u svrhu dobrobiti djece“, izjavila je.  

HZSR obaviješten o mogućim kaznenim djelima  
S idejom da će Zavod za socijalni rad pomoći u rješavanju situacije, potpuno svjesni da su u moralnoj obavezi prijaviti sve ono što su u posljednjim tjednima saznali od drugih roditelja, od svoje djece i ostalih u okolini, prijavljuju sva ponašanja majke dječaka, a za koja smatraju kako rezultiraju problematičnim ponašanjem kod djeteta. Neke informacije koje posjeduje Zavod u sebi sadržavaju i elemente mogućeg kaznenog djela, što bi HZSR bio dužan dalje prijaviti Policijskoj upravi dubrovačko-neretvanskoj i Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske. Pitali smo ih jesu li to napravili. 

„Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Dubrovnik poduzeo je sve radnje iz svoje nadležnosti koje su propisane važećim Protokolom o postupanju u slučaju nasilja među djecom i mladima. U dosadašnjem postupku područni ured je žurno i bez odgode izvršio prijavu policiji, žurno uspostavio kontakt te proveo individualne razgovore“, odgovorili su.  

Pitali smo ih i što rade kako bi zaštitili svu uključenu djecu u trenutku dok slučaj traje, ali i je li „pronalaženje zajedničkog jezika“ službeni savjet ove institucije u slučaju koji se tiče nasilja. Na ova pitanja konkretan odgovor nismo dobili.  

 „Tijekom razgovora uključene strane upoznate su s postupanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad sukladno Protokolu o postupanju u slučaju nasilja među djecom i mladima te s neprihvatljivošću i štetnošću bilo kojeg oblika vršnjačkog nasilja. Roditelji su upoznati da su dužni štititi prava i dobrobit djece te su upoznati s ustanovama koje pružaju psihološku podršku u slučaju potrebe“, odgovorili su.  

Povrijeđena privatnost? 
Roditelji nam dalje govore kako su zabrinuti i za svoju privatnost s obzirom na to kako su došli do informacije da sporna žena ima fotografije cijelog spisa predmeta koji se vodi na HZSR, pa i fotografije dokumenata u kojima su njihove izjave, svi osobni podaci i drugo. Zavod smo zato pitali i smije li se, te po kojem zakonu, dokumente iz spisa fotografirati. Odgovorili su nam 84. člankom Zakona o općem upravnom postupku, u kojemu se navodi kako: „stranke i druge osobe koje dokažu pravni interes imaju pravo obavijestiti se o tijeku postupka i razgledati spis predmeta te o svom trošku umnožiti akte iz spisa, osim zapisnika o vijećanju i glasovanju članova kolegijalnih tijela, nacrta rješenja i drugih akata koji su propisima označeni određenim stupnjem tajnosti ili ako je to protivno interesu stranke ili trećih osoba.“ 

Roditelji se pak pitaju je li protivno interesu stranke ili trećih osoba bilo fotografiranje spisa u kojemu su navedena imena određenih svjedoka, a koje je, prema njihovim izjavama, „žena zatim dočekivala ispred njihovih domova i nazivala ih telefonom kako bi im izravno ili neizravno prijetila zbog umiješanosti u slučaj, što znači da njihovi osobni podaci nisu bili zaštićeni kroz GDPR“. 

„U medije smo odlučili izaći jer ta žena javno blati našu djecu po gradu, imenom i prezimenom, etiketirajući ih kao nasilnike, a institucije nam stalno govore kako je oni ne mogu zaustaviti, kao ni u prijavama“, govore roditelji.  

Zbog svega, ogorčeni roditelji Ministarstvu socijalne skrbi podnijeli su prigovor na rad područnog ureda Dubrovnik Zavoda za socijalni rad i traže objašnjenje je li majka dječaka smjela fotografirati dokumente iz spisa. Govore kako će podnijeti kaznenu prijavu protiv nepoznate osobe u Zavodu za socijalni rad, područnom uredu Dubrovnik, zbog odavanja povjerljivih informacija.  

Na kraju, ovi roditelji poručuju  da se nikoga ne boje, ali i da neće dopustiti da im djeca budu žrtve nasilja koje sustav podupire svojim nečinjenjem. Od svih institucija traže žurnu pomoć, navodeći kako se oni, kao roditelji, ne bi trebali niti smjeli sami obračunavati s nepravdom i ponašanjem drugih ljudi, zbog čega su se u konačnici i obratili nadležnim institucijama. Naglašavaju i kako oni svoju djecu ne žele učiti „grubim ponašanjima“, što bi možda nekome prvo palo na pamet – klin se klinom, oni pak svoju djecu i dalje nastavljaju učiti blagosti, poštovanju i razumijevanju, ali i primjerenosti ponašanja, što očekuju i od svih drugih u okolini.