Dragi štovatelji našega parca sv. Vlaha, draga braćo i sestre u Kristu,

okupljeni smo u duhu kršćanske vjere i evanđelja na ovom jedinstvenom mjestu s kojega želimo svi zajedno poslati poruku Gradu i svijetu kao vjerodostojni štovatelji našega Parca.

Ne smije nas ponijeti divljenje svijeta našoj privrženosti i veličanstvenom štovanju sv. Vlaha kojemu prethode radosne pripreme svih generacija naših obitelji diljem nam slavne Biskupije dubrovačke. O tome nam svjedoče mediji koji prenose žiteljima Lijepe naše i cijelome svijetu slavnu tradiciju štovanja našega Parca. Ponavljam, upravo ovdje i sada i s ovoga mjesta neka prema svim ljudima, dobrima i zlima, nazbilj i nahvao, krene poruka ljepote kršćanske vjere koju je živio i svjedočio naš slavni i ljubljeni Parac.

Ne znam koliko se od nas ovdje prisutnih ikada upitalo: Zašto se sv. Vlaho kao Armenac odlučio stvarno nastaniti i stoljećima živjeti u ovome Gradu? Živjeti svakodnevni život puka i vlastele onda, a i danas živjeti našu svakodnevicu? Zašto ih je obranio i zašto nas brani od neprijatelja? Siguran sam zato što je vidio plemenitost i dobrotu ondašnjeg puka koji je u svakodnevnoj životnoj borbi u okrilju obiteljskog zajedništva uzdizao oči i vapaje Svemogućem Bogu. To je sv. Vlaho vidio i čuo kao miljenik Trojstvenog Boga i odlučio se nastaniti unutar ponajprije ondašnjih obitelji, koji su Parčevom snagom rasli u slobodi prema svima i koji su izgradili zidine samo zato da bi branili svoju slobodu. Zato ih zidine nisu sprječavale da budu otvoreni prema drugima. Koliko mi je poznato oni nisu imali legije vojnika kojima su se branili.

Hoćemo li mi danas shvatiti da kao štovatelji sv. Vlaha i kao jedan corpus Kristove Crkve nemamo neprijatelje u svijetu? Nemamo i nećemo ih imati ako ćemo nastaviti izgrađivati osobni i obiteljski život na temeljnoj istini koju nam je Bog Otac objavio u Isusu Kristu da smo njegova ljubljena djeca, a međusobno braća i sestre! Vjerujemo li i jesmo li svjesni ove istine?! Jesmo li danas svjesni veličine i dara vjere u Krista koju je i sam sv. Vlaho posvjedočio i svjedoči kroz stoljeća? Koliko ta vjera u Krista svakoga od nas čini sposobnim svjedočiti ljubav, dobrotu, istinu, svjedočiti istinu dostojanstva svake ljudske osobe, rođene, nerođene, praštanje ljudima nazbilj i nahvao?

Zasigurno, svjedočenje takvih evanđeoskih vrednota ne nailazi na plodno tlo i može nam se dogoditi da zbog toga budemo napadnuti, ali u duhu ideala mučeništva, kojega je podnio i mučenik Vlaho, pozvani smo i tada iskazati ljubav dobrotu, praštanje i molitvu prema svima. Zar zidine koje okružuju naš ljubljeni Grad ne svjedoče duhovnu snagu pobjede dobra nad zlom i zlim, pobjedu dobra ljubavi nad mržnjom, pobjede praštanja nad osvetom, pobjede istine nad laži, pobjede života nad smrću!?! Tko štuje i časti i osjeća sv. Vlaha za svoga zaštitnika onda se neupitno trudi životom svjedočiti spomenute vrednote.

Jesmo li zahvalni Bogu, a i našem Parcu na životnom blagostanju? Koliko smo spremni materijalne stvari produhoviti duhom sv. Vlaha da i ono što mi danas stvaramo bude trajni spomen za buduće generacije?! Koliko smo spremni i sposobni i voljni u tom materijalnom konzumerizmu vidjeti i očuvati vrednote obiteljskog života u koji su uključena djeca, mladi i stariji!? Jesmo li uopće od sve te strke u stanju vidjeti ljepotu toga Grada i radost života svakog njegovog dana? Pružamo li dovoljno skrbi našoj djeci i nemoćnima, pazimo li na našu mladost ili smo zaokupljeni poslovnim obvezama zapostavili obitelji? Što je karijera naspram veselja naše djece i naših roditelja?

U Godini Orlanda, koji vedro stražari pred svetim Vlahom stoljećima, braneći sve vrednote na kojima počiva živa tradicija našega Grada, ne bojmo se postajati iz dana u dan bolji ljudi i kršćani.
Svi kameni likovi svetaca na našim crkvama dio su žive duše i identiteta ovoga Grada, kojemu je vrhovni nebeski zaštitnik biskup iz Sebaste. Dubrovnik nije samo grad svetog Vlaha, on JEST sveti Vlaho. Živio sv. Vlaho!