DIRLJIVA PRIČA O 'NONI ANI' I KAPETANU SVECU: Kad se pojavila, bila je space shuttle, sigurna i u dobrim rukama

Autor: Ivona Butjer Mratinović Autori fotografija: Goran Mratinović
Uskoro će partiti brod Nona Ana koji je povezivao Dubrovnik, Mljet, Korčulu i Lastovo. Godine su učinile svoje, legendarna starica ostat će dio flote Tankerske plovidbe, ali kao zamjenski brod. Njeno će mjesto na poznatoj ruti zamijeniti katamaranom koji trenutno plovi pod imenom Majestic 9, a doći će iz Singapura. Radi se o brodu izgrađenom 2016. godine, duljine 33 metra i kapaciteta 200 putnika.

Puno je to mlađa zamjena Noni Ani koja je izgrađena 1990. godine, stoga sasvim sigurno i kvalitetnija, no Nona Ana u sjećanjima Dubrovčana i Mljećana uvijek će ostati puno više od običnog plovila. Više kao simbol jednog područja i jednog vremena, a manje kao obično plovilo.

No, interesantna je veza kapetana Iva Sveca i broda Nona Ana. Svetac je nedavno pošao u mirovinu, a u svojevrsnu će mirovinu i Nona Ana. Zajedno su proveli punih 19 godina. I kad su se susreli, ona nije bila starica nego respektabilan katamaran koji je činio ono što se dotad činilo kao malo vjerojatno – Mljećane je dovodio u grad za svega uru vremena.

 

MISLILI SU DA JE NEMOGUĆE DOĆI ZA URU VREMENA S MLJETA U GRAD   

„Počeci su bili vrlo zanimljivi jer u to je vrijeme Nona Ana bila vrlo specifičan brod. Vrlo brz. Da je netko starim Mljećanima prije govorio da će za uru vremena s Mljeta doć' u Grad, oni bi rekli da je to nemoguće. Jer tad se još putovalo od tri do pet sati s Mljeta do grada, a mi smo to radili za 50 ili 55 minuta,“ prisjeća se Svetac.

Kako kaže, i njemu su počeci na brodu Nona Ana bili nešto novo.

„Nisu to klasični brodovi nego veliki gliseri koji brzo idu i voze dosta putnika. Bilo je to nešto novo što se tada pojavilo. A danas je drugačije. Sad su došli drugi brodovi, svakog dana će toga biti više,“ kaže Svetac.

Prije 20 godina, osim None Ane, drugačije je izgledalo pomorstvo u Dubrovniku, ali i sam turizam.

„Sve se pomalo okrenulo. Nije jednostavno bilo ni navegat' jer vas nije imao tko ni naučit'. Jedno je ono što se uči u školi pa imate praksu na velikim brodovima. A brodovi poput None Ane su ipak specifični. Ne mogu se njome sjeći valovi jednako kao s velikim brodom jer to je gliser, on je cijeli na vrhu mora, tako da su i uvjeti drugačiji,“ kazao je Svetac.

Upravo same početke kapetan Svetac navodi kao možda i najljepše doba koje je proveo na brodu Nona Ana.

„Svi smo ga tada gledali, ispitivali, proučavali, a i ljudima je bio neobičan. Dan danas se djeca čude kad vide katamaran koji je 'šupalj' između, a kamoli tad. Atrakcija je. U kojoj god luci se ona veže, djeca trče, ako ne i ostali. Sad je to brod koji ima priličan broj godina, '90-te je postavljena kobilica, 31. joj je godina... Sad će je zamijeniti noviji brod. No, za ono vrijeme, kad je cijela priča tek počela, bio je to space shuttle,“ kazao je.

 

NA VRH VALA, PA KO JANICA KAD SKIJA

Plovidba Nonom Anom svakako je specifična jer se brodi i područjem prije Mljeta poznatom po jakim nevremenima.

„Nije bilo lako kad bi bilo nevrijeme jer se s ovim brodovima može dosta ići u bandu, ne u proveni kvartir kao što je slučaj s klasičnim brodovima. Nego, na vrhu vala i polako, kao Janica kad bi izbjegavala prepreke. Tako je i s tim brodom. Vazda gledat' kako val dolazi i prema tome usmjeravati brod,“ kazao je kroz smiješak.

Nona Ana s vremenom je prirasla srcima njenih putnika, a čeljad s Mljeta i iz Dubrovnika emocionalno se vezala za legendarni katamaran.

„Ljudi su stekli povjerenje i sigurnost. U svim tim godinama nismo imali nikakvih havarija, većih problema i slično. Brod je bio siguran. Doduše, bio je i u dobrim rukama,“ nasmijao se Svetac.

A odgovornost kapetana svakako je velika. Kapetan Svetac kaže kako je lijepo reći da si kapetan, no puno je odgovornosti, ali i posla, posebno u modernom vremenu koje nameće nove trendove i dodatne obveze. Treba voditi računa o svemu na brodu jer uvijek je kapetan ta odgovorna osoba.

'MORE NEĆU OSTAVITI'

No, u glasu mu se osjeća ta ljubav i ta vezanost uz more. Potvrđuje je. Kaže, nije ni čudo, sin je svjetioničara na Svetom Andriji gdje su ga, nakon krštenja, roditelji vodili kad je imao tek sedam dana. Cijeli njegov život nakon toga je i dalje bio more, a to je i ostao. Proveo je jedno vrijeme radeći na jednoj talijanskoj jahti, radio je i u marini u Komolcu na lučkoj recepciji. I u momentu kad ga je ekipa Dubrovačkog dnevnika kontaktirala za razgovor, Svetac je bio na moru.

„More ja neću ostaviti, bit ću na svojoj barci dokle god to budem mogao. Uostalom, zato sam i pošao u mirovinu. Nuđeno mi je bilo da ostanem još, ali mi ne treba da idem u mirovinu sa štapom. Imam lijepi brodić, nastavit ću po moru...,“ kaže Svetac.

Na činjenicu da je u mirovini još se nije naviknuo, ali vjeruje da mu, uz njegov mali brodić, ona neće teško pasti. Morem će zamijeniti more.

Popularni Članci