Dubrovčani traže spas u voću i povrću, ribari napravili hvalevrijedan potez: 'Ako završimo u karanteni, hrane neće faliti'
Situacija oko koronavirusa mijenja se iz minute u minutu. Donedavno smo slobodno šetali i tek usputno se informirali o novom koronavirusu u svijetu koji se činio tako daleko od nas. No, danas službene statistke govore kako je dvoje zaraženih u Dubrovniku, a Hrvatska je epidemiju proglasila još prije desetak dana.
Na gruškoj placi ljudi ubrzano prolaze, ne zadržavaju se previše na malobrojnim pultovima koji su ozelenjeni kao uvijek bogatom ponudom domaćeg voća i povrća. Nedolazak trgovaca je logičan potez svih onih koji su prodavali svježe proizvode jer su nacionalni i županijski stožeri civilne zaštite donijeli rigorozne mjere. Sve trgovine su zatvorene kao i uslužni i ugostiteljski objekti, gradski javni prijevoznik reducirao je broj linija, a rade samo trgovine prehrambenim proizvodima, ljekarne i ugostiteljski objekti koji dostavljaju hranu.
Brašno i kvasac, uz toalet papir, postali sinonim za 'korona šoping', ali ovih dana ljudi se više okreću zdravoj prehrani i dodatno pojačavaju unos vitamina u nadi da će im to ojačati imunitet i spasiti od moguće zaraze. Kazali su nam to i na placi u Gružu gdje još malobrojni trgovci nude domaće proizvode.
Pero Radonić iz Konavala kazao je kako je neizvjesno koliko će još dolaziti u grad.

- Čini mi se kako bi ubrzo mogli ukinuti javni prijevoz pa više neću moći dolaziti iz Vitaljine. U Gruž dođem prodavati zelenu salatu, blitvu, kupus, luk... Što se tiče prodaje zadovoljan sam, ali zbog situacije oko zdravstvenog stanja nisam. Mislim da se ljudi ovih dana okreću zdravoj prehrani pa pojačano kupuju domaće proizvode - govori Pero Radonić koji je prodao skoro sve što je jutros donio.
Njegov kolega sa susjednog pulta nije htio reći ime i prezime. Tu je svakoga dana u Gružu gdje nudi domaći česan, med jer se to ovih dana prema njegovim riječima jako traži.
- Čujte, strah me je... Koga to ovih dana nije strah? Ne brinem se zbog pada prodaje, najgore mi je radi obitelj i zdravlja. Ako ne budem dolazio deset dana, neće ništa propasti. Nek' đavo nosi sve - govori on te nam pokazuje svoje domaće proizvode. Govori kako je česan poskupio samo za deset kuna pa je tako sad 80 kuna kilogram, med je 80, a onaj nešto bolji sto kuna.

- Najviše sam ovdje zbog ljudi jer jednostavno traže ovo što nudim. Inače sam iz Trnovice i svako sam jutro tu do podne - govori on.
Na placi čak ima i nešto malo cvijeća.
- Prodat ću ovo što imam i idem doma. Ovo nam svima jako teško pada, a pitanje je do kad ćemo i ovako funkcionirati. Situacija je alarmantna zbog zdravstvenih razloga. Najviše se brinem za svoju obitelj i za sve druge, a što se tiče gospodarstva, ono će se oporaviti i podići na noge - govori gospođa kojoj je došla u Gruž prodati zadnje zalihe cvijeća koje su joj ostale. Govori kako se pridržava uputa stožera pa čak ne ide ni u butigu.
- Kad ne moram biti vanka, nigdje ne idem. Što sam kupila, kupila sam, a već sam počela trošiti zalihe koje imam. Što Bog dragi da, bit će svima - govori ona.
Ane Sekulo s Mljeta dolazi svaki dan brodom.
- Dolazit ću dokle se bude moglo i sve dok placa bude otvorena. Bojim se za zdravlje jer sam čak i plućni bolesnik ali sve u ruke Božje - dodaje Sekulo.

Na ulazu u ribarnicu djelatnici Sanitata kontroliraju tko ulazi i brinu da se ne stvori gužva. Ponuda i potražnja nije kao u 'zlatno doba', primjerice za vrijeme turističke sezone, ali i dalje ljudi gledaju kako uzeti svježu ribu.

- Radimo sa zaštitnim maskama i rukavicama i pazi se na odstojanje. To za sad funkcionira dobro. Smanjili smo cijene tako da naši ljudi u gradu mogu uzeti frešku ribu, a ne neko meso iz uvoza, nepoznatoga porijekla - govori Božo Sekulo te dodaje kako posada brodova Orka i Sika svakodnevno ide na ribanje.
- Možemo hraniti cijelo dubrovačko područje tako da nema straha u slučaju karantene ili zatvaranja granice. Naši brodovi su spremi, hrane neće faliti - zaključio je njegov kolega Mario Cvjetović.