S obzirom na velike posljedice koje je potres ostavio na području Banije, ljudi imaju određeni strah o posljedicama i za naše područje u slučaju većih potresa.

Pitali smo statičara Iva Matkovića, direktora tvrtke 'Canosa inženjering' o situaciji na našem području.

'Što se tiče novogradnje tu ne bi trebalo biti nikakvih problema, sve su rađene po propisima i ne očekuju se poteškoće, poput sad novih zgrada u Mokošici. Kompletna novogradnja i za vrijeme jačeg potresa ne bi imala veće posljedice,' smatra Matković koji je objasnio kako je sve građeno kako bi mogli izdržati potres od 9 stupnjeva po Mercallijevoj ljestvici.

Kako ojačati postojeće objekte?

'Najkritičnija je zapravo povijesna jezgra, tu bi sigurno bilo problema kod jačih potresa. Dosta zgrada je u gradu obnovljeno poslije potresa 79-e, važnije zgrade su obnovljene i također ne bi trebalo biti problema. Od rata pa nadalje dosta je stambenih blokova seizmički sanirano na stupnju koji je moguć s obzirom na konzervatorske smjernice i s obzirom na to da se ljudi ne iseljavaju, dakle da se izvanka ojačaju. Otpornost se podigla za najmanje jedan stupanj. Zgrade i kuće se mogu ojačati svakako, postoji program seizmičke sanacije, to je višegodišnji program, trenutno ide sporije radi financija. Za pravu sanaciju u nekom stambenom bloku trebalo bi iseliti ljude kako bi se sve napravilo, tu postoji i pitanje ulaganja u privatno vlasništvo,' opisao je Matković.

Poštoju li ljudi mjere?

Kada se radi o privatnim kućama, situacija je nešto drukčija nego kod zgrada.

'Ako priavnte kuće rade legalno, naravno, moraju raditi po projektima koji su rađeni kako bi izdržale potres. Problemi su s nekim starijim kućama, koje su stare preko 200 godina, recimo na Pilama, Pločama i slično. Stariji objekti koji nemaju armirano betonske stropne konstrukcije, zidove, nego su zidani od kamena. Ako postoji više etaža problem je veći, ako je prizemnica relativno su otporne,' objasnio je Matković te dodao kako je dio ljudi, vlasnika privatnih kuća, uložio novac u obnovu.

'Dio ljudi je uložio novac kako bi se osigurali u slučaju potresa, a nekad to znači presjecanje recimo kroz parket, pločice ili banje pa je to najbolje raditi prilikom obnove. Naravno, potrebna su znatna financijska sredstva. Idealno je to napraviti u tom periodu, recimo u starom gradu kada se netko odluči na obnovu ruše se drvene stropne konstrukcije, napravi se sve moguće, s obzirom na zahtjeve konzervatora, kako bi kuće bile maksimalno otporne. Ima i slučaj škole Marina Getaldića, sad će se napraviti rekonstrukcija kako vi se izdržao potres većeg stupnja,' kazao je Matković.

Mokošica kao klizište

Osvrnuo se i na često spominjanje problema u Novoj Mokošici gdje je cijelo područje jedno veliko klizište.

'Da, to je klizište, ali nije to baš tako kako se priča, donje zgrade u Mokošici zapravo stabiliziraju klizište i tako da bi se cijelo brdo trebalo odvaliti da se nešto dogodi. Gornje zgrade, recimo 'R' niz i 'T' niz su temeljeni na dubokim pilotima tako da se opterećenje prenijelo u dubinu. Te su zgrade i armirano betonske konstrukcije, tu se sigurno ne očekuju problemi, može biti naravno pukotina, ali ne i rušenja,' kratko je kazao.

Dubrovnik i drugi gradovi

Dubrovnik u usporedbi s drugim gradovima, prema Matkoviću, dosta dobro stoji.

'U Dubrovniku je bolje stanje jer se kvalitetnije gradi. U nas su i zahtjevi stroži što se tiče gradnje pa to nameće otpornija i kvalitetnija rješenja za razliku od recimo Petrinje gdje je bila osma zona. Tamo dvije etaže kuće nisu bile obavezne imati vertikalne serklaže, a da su imale, ne bi bilo problema. Propisi su omogućavali da se lošije radi. Da je taj potres bio kod nas bilo bi daleko manje štete,' uvjeren je Matković.

Alena Anđušić