U Gradoplovu HRT-a prisjećaju se događaja na današnji dan.

U četvrtak 14. studenog 1991. godine, već peti dan nije dat znak prekida opće opasnosti.

Počela je padati kiša i ljudi su izlazili iz skloništa ne bi li je skupili. Razorene domove kiša je natapala, a u »bivšoj« luci Gruž gasila posljednja žarišta. Umjesto u Cavtatu, zbog loših vremenskih prilika, u Zeleniki su nastavljeni razgovori između predstavnika Općine Dubrovnik i JA uz nazočnost proma­trača EZ. Glavna tema je i dalje održavanje prekida vatre. Brodom »Slavija« otputovalo je oko 4000 žena, djece, bolesnika i starih. 

U srpnju 1991., kada je rat privid­no bio daleko od njegovih zidina, Dubrovnik je uputio otvoreni poziv svim hrvatskim prognanicima da dođu u njegove hotele i tu nađu privremeno utočište. Nakon prve grupe od 107 stanovnika Tenje, u hotele "Jadran", "Vis", "Minčeta" i "Adriatic", dolazi oko 1.000 prognanika iz Vukovara, Osije­ka i Vinkovaca. Brigu o prognanicima, njihov orga­nizirani prihvat i smještaj u dubrovač­kim hotelima, preuzeli su djelatnici Crvenog križa i Civilne zaštite. Procje­ne pokazuju da je u prvim danima rata na području Grada, koji je imao 55.000 stanovnika, bilo oko 12.000 progna­nika u hotelima, te više od 3.000 u pri­vatnom smještaju. Broj izbjeglih i prognanih je stalno rastao, pa se u okruženom Gradu, bez struje i vode, vrlo brzo pojavio pro­blem nedostatka hrane, energenata, higijenskih potrepština i nedostatak smještaja u hotelskim kapacitetima.

U takvim okol­nostima, brodovima "Jadrolinije" ("Slavija", "Ilirija" "Balkanija", "Marina", i "Liburnija"), Dubrovnik je morao na­pustiti veliki broj žena, djece i staraca.

Tako je, na današnji dan, 14. studenoga 1991. godine, brodom "Slavija" iz gruške luke, u neizvjesnost prognaničkog ži­vota, isplovilo više od 4 tisuće žena, dje­ce, staraca i ranjenika.

Na taj način, prema podatcima Šta­ba Civilne zaštite, do kraja studenoga evakuirano je iz Dubrovnika 19.000, a tijekom mjeseca prosinca, uključuju­ći i brodove pod zastavom UNICEF-a, novih 3.149 osoba.

Do konca godi­ne broj prognanih i izbjeglih osoba s dubrovačkog područja narastao je na više od trideset i dvije tisuće. Nakon pada Bosanke, 10. studenog, pada Komolca i Strinčere dvanaestog studenog '91., nastalo je djelomično primirje, jer je neprijatelj pregrupirao svoje snage i tehniku.

Nakon što su se obrambene snage, primorane konstantnim napadima bile primorane nakratko povući sa Srđa u grad Dubrovnik, ta famozna otporna točka,  koja je četnicima i prije i kasnije zadala puno muka, dva je dana bila prazna, bez branitelja.

Ipak, već 14. studenoga 1991. g., u poslijepodnevnim satima grupa branitelja se popela na Srđ. To su bili: Ričard Milun, Cvijeto Antunović, Mirko Herceg, Niko Zec, Ivo Dujmović, Bernard Lakić, Lazarević, Mišo Ljiljanić, Bato, Jure Škurla, Anđelko Kriste i Nikša Koprvica. Poslije pada Bosanke i Komolca izvršeno je pregrupiranje naših i onako malih snaga pod oružjem, koji su bili na prvoj crti. 

Izvor: Gradoplov