Danas ih nema: Oni su bili simbol napretka i čuvari industrijskog duha Dubrovnika
Malo poznata činjenica iz povijesti Dubrovnika i njegove okolice otkriva nam priču o dimnjacima – fumarima, kako ih nazivaju u gradu.
Ti kameni i betonski svjedoci industrijskog razvoja danas su gotovo u potpunosti nestali, ali su nekoć bili simbol modernizacije i napretka. Prisjetio ih se Ivo Batričević, administrator Facebook grupe Dubrovnik nekad koja je prava riznica povijesti grada i okolice.
Batričević se prisjeća kako se prvi fumar u dubrovačkom kraju pojavio se 1895. godine u Mlinima, kod Marijinog mlina. Električna energija koju je proizvodio koristila se prvenstveno za potrebe samog mlina i bliže okolice. Samo dvije godine kasnije, 1897., izgrađen je fumar na hotelu Imperial, koji je služio za odvod ispušnih plinova agregata namijenjenog isključivo hotelskim potrebama.
Najvažniji fumar toga vremena podignut je 1901. u vlasništvu austrijske termoelektrane Elin na Batali. Upravo je on 1. lipnja te godine dao prvu električnu energiju širem području Dubrovnika. Srušen je 1926. godine, ali je ostao zapamćen kao prekretnica u elektrifikaciji Grada.
Godine 1905. fumar se podiže uz glavnu zgradu Termoterapije u Rijeci dubrovačkoj, a 1928. gradi se i onaj za Prvo dalmatinsko trgovačko društvo, kasnije poznato kao Radeljević.
Nakon Drugog svjetskog rata industrijalizacija donosi nove fumare. Tako je 1956. fumar izgrađen unutar tvornice TUP-a (Tvornica ugljenografitnih proizvoda „Nikola Mašanović“). Svoje je imao i pogon tvornice Biljana, kasnije Dalmacijabilje, u Dolima u Primorju, tik uz luku u kojoj se prerađivalo ljekovito bilje. Posljednji u nizu podignut je na Zvekovici za potrebe tvornice elektroproizvoda (TEP).
Od ukupno osam fumara, danas je sačuvan jedino onaj na Zvekovici, dok su ostali nestali s urbanim razvojem i gašenjem industrijskih pogona.
Njihova povijest, iako malo poznata, važan je podsjetnik na vrijeme kada se Dubrovnik ubrzano modernizirao i prilagođavao izazovima industrijskog doba.