Stoljećima su liječnici prije stupanja u službu polagali Hipokratovu zakletvu, sada je ona zamijenjena nekim suvremenim inačicama, ali ideja je ostala jednaka – pomagati.

„Kunem se Apolonom liječnikom, Asklepijem; Higijejom i Panakejom, svim bogovima i božicama, zovući ih za svjedoke, da ću po svojim silama i savjesti držati ovu zakletvu i ove obveze. Stoga ću učitelja ovoga umijeća štovati kao svoje roditelje, njegovu ću djecu držati svojom braćom, a budu li htjeli učiti ovu umjetnost, poučavat ću ih bez ugovora i bez plaće“, zapisano je prije 2500 godina. 

POMOZI NAM APOLONE

Dubrovčani bi domalo mogli zazivati baš tog Apolona da im presluša pluća, Asklepija da im cijepi dijete i Higiju da uzme bris za PAPA test, jer s obzirom na broj liječnika u gradu, jedino će im bogovi i božice grčke mitologije moći pomoći u bolesti. Naravno, osim ako se ne odluče na liječenje kod ovih gore navedenih 'bez ugovora i plaće', jer onih s ugovorom i plaćom svakim je danom sve manje i manje...

Nekada prestižno zanimanje, postalo je u globalu, nepoželjno. Od bolnica do ambulanta obiteljske medicine, liječnika kronično fali. Već duže vrijeme zdravstvene organizacije, od Hrvatske liječničke komore do Koordinacije hrvatske obiteljske medicine upozoravaju – primarna zdravstvena zaštita propada, a primarna pedijatrija i ginekologija na rubu su opstanka! Situacija je to koja je možda najkristalnija od svih gradova, baš u Dubrovniku. Sve dubrovačke, župske, primorske i konavoske mališane liječe tek četiri pedijatrice, žene na raspolaganju imaju tri ginekologa, a liječnici obiteljske medicine redom su – umirovljenici.  

FALI AMO, NEMA TAMO...

„U samom gradu Dubrovniku je situacija pod kontrolom što se tiče liječnika obiteljske medicine, njih imamo dovoljno. Problem je momentalno s pedijatrima jer nam nedostaju dva, osim toga trebao bi nam i jedan ginekolog u Župi dubrovačkoj, a nemamo ni liječnika u Stonu“, govori za Dubrovački dnevnik Branko Bazdan. 

Nakon što je u pedijatrica Gordana Mićunović otišla u mirovinu, ambulanta DOC je ostala bez nositelja. Sada ju je privremeno preuzela doktorica Marija Sršen koja se prije nekoliko godina umirovila.
„Ona će raditi privremeno do dolaska novog specijalizanta Zorana Krišta koji će preuzeti ambulantu u DOCU-u“, govori Bazdan i dodaje kako bi Krišto trebao specijalizaciju završiti u svibnju, a onda do lipnja i položiti specijalistički ispit.

Liječniku će se financirati i stan.
„U tijeku smo potpisivanja ugovora s najmodavcem, on je izabrao stan od otprilike 1250 eura mjesečno. To ćemo mu uz pomoć Županije, a nadam se i Grada, mi financirati“, kazao je.

Ambulanta u Mokošici i dalje ostaje nepopunjena. Iako Dom zdravlja Dubrovnik konstantno raspisuje natječaj, odaziva nema, pa se tamo izmjenjuju druge pedijatrice. 

Što se tiče primarne ginekologije, o dubrovačkim pacijenticama skrbe doktori Daničić, Bačić i Lale, a ambulanta u Župi dubrovačkoj je prazna, tamo nedostaje jedan ginekolog nositelj. Ipak, i tamo se drugi ginekolozi izmjenjuju.  

„U dogledno vrijeme zbog odlaska u mirovinu doktora Bačića, kroz tri do četiri godine, će nedostajati još jedan ginekolog. Imamo jednu doktoricu na specijalizaciji, raspisujemo je još uvijek, ali nažalost nitko nam se ne javlja“, govori Bazdan.

DUBROVNIK ISKORISTE ZA SPECIJALIZACIJU PA 'ŠMUGNU'

Pojašnjava kako se specijalizacije u velikim gradovima kao što su Split, Zagreb i Rijeka, a gdje su klinike, teže dobivaju. Zbog toga se kaže, ljudi odlučuju na specijalizacije po manjim sredinama, ali ni tu nema garancije da će liječnik na kraju i ostati. Bazdan to dobro zna. 

„Nažalost, imali smo dvije specijalizantice, pedijatricu i ginekologinju, a koje uopće nisu došle raditi u Dubrovnik. Završile su tu specijalizaciju i mi smo protiv njih poveli postupak. Vjerojatno ćemo dobiti nekakve novce, ali novac je tu manje bitan. Kada netko dođe na specijalizaciju i računamo da će preuzeti određenu ordinaciju, a to se ne dogodi, mi onda daljnjih pet godina nemamo nikoga“, objašnjava Bazdan i apostrofira kako je to problem na koji i iz Doma zdravlja često ukazuju. 

Bazdan smatra kako ne možemo govoriti o ukupnom nedostatku liječnika u Hrvatskoj, već da ih ima, ali su koncentrirani u velikim centrima. 

BRUTO PLAĆU U NETO LIJEČNICIMA NA OTOCIMA

„Trebalo bi možda primijeniti sustav koji postoji u nekim zemljama srednje Europe, a to jest da je plaća veća što je liječnik dalje od centra. Imali smo jedan prijedlog iz Udruge poslodavaca u zdravstvu da se na otocima gdje je najveći nedostatak, uvede mjera da bruto plaća bude neto. Odnosno osloboditi liječnike svih davanja državi, prireza doprinosa, poreza... To za državu nije veliki gubitak sredstava“, iznosi Bazdan. 

Na pitanje jesu li u Ministarstvu imali sluha za takav prijedlog, Bazdan govori kako je ponekad 'nezahvalno' biti partner u pregovorima jer to znači da treba birati bitke.
„Ne možemo na svim stvarima inzistirati. S obzirom na to da je Ministarstvo prihvatilo dosta primjedbi koje smo mi imali na ovaj Zakon, nismo mogli inzistirati da se baš sve prihvati, jer u tom slučaju se ne bi ponašali kao partner u dijalogu“, zaključuje ravnatelj Doma zdravlja Dubrovnik, Branko Bazdan. 

ZDRAVSTVENOM SUSTAVU OCJENA – NEDOVOLJAN (1)

Predsjednik dubrovačkog KoHOM-a Orsat John, posebno ističe činjenicu kako se od svih izdvajanja za zdravstvo tek mizernih tri do četiri posto 'slijeva' u primarnu zdravstvenu zaštitu. 

„Stanje primarne zdravstvene zaštite na razini Hrvatske je katastrofalno, a država je degradirala obiteljsku medicinu“, ističe odmah na početku John uz opasku kako bi sustavu dao ocjenu 1, a možda čak i nula. Zbog toga, kaže, mladi ljudi 'bježe' u bolničke specijalizacije koje pružaju više sigurnosti u vidu osnovnih radnih prava, poput mogućnosti korištenja bolovanja ili godišnjeg odmora, dok se liječnici u primarnoj zdravstvenoj zaštiti susreću s problemom nemogućnosti nalaska zamjene u tim slučajevima. 

„Imamo deficit na području svih grana primarne zdravstvene zaštite, primarne ginekologije, pedijatrije i obiteljske medicine. Na razini Hrvatske trenutno ima oko 2187 timova liječnika obiteljske medicine, a 124 tima su bez nositelja, dakle bez liječnika. To je ogromna brojka“, govori John i pojašnjava kako te 'prazne' ambulante pokrivaju drugi liječnici, a to rade uz svoju primarnu ordinaciju, što je abnormalno puno posla. 

John broji otprilike dvije tisuće pacijenata, a dnevno mu kroz ambulantu prođe u prosjeku njih sto, nekada i do 150. Priznaje kako i sam već teško podnosi takav tempo, pa nam govori kako se nerijetko pita koliko je teško starijim liječnicima, a većina ih ima više od 55 godina. 

20 TISUĆA DUBROVČANA BI MOGLO OSTATI BEZ LIJEČNIKA

„U Dubrovniku na širem području ima 38 liječnika obiteljske medicine, a u gradu 28. Od njih je 13 steklo uvjete za mirovinu, a rade. Oni praktički svakog dana mogu prestati raditi, a ugovore su produžili jer nema tko raditi. Kad oni pođu u mirovinu, s obzirom na prosječan broj upisanih, skoro 20 tisuća građana Dubrovnika ostaje bez osnovne zdravstvene skrbi“, iznosi zabrinjavajući podatak John. 

John ističe kako u uređenim državama svaki tim obiteljske medicine ima zaposlenog administratora kao i dvije medicinske sestre, odnosno tehničara uz liječnika. U odnosu na naših prosječnih dvije tisuće pacijenata po ambulanti, 'vanka' se upisuje do 1500 osoba, a nerijetko i manje. 

„Ono što je najvažnije, u takvim državama maksimalni dnevni broj kontakata je 30, u Skandinaviji čak 10 dnevno. Njihovi zakoni ne dopuštaju liječniku da primi više pacijenata od propisanog. S druge strane, mi smo po brojkama kontakata najjači u Europi, što nije za pohvaliti se“, naglašava John. 

DRŽAVI OVAKVO STANJE ODGOVARA, IMA NAJOBRAZOVANIJE ADMINISTRATORE

„Država definitivno nema sluha i njoj u pravilu odgovara ovakvo stanje jer smo mi jeftina radna snaga koja u pravilu rješava 80 posto zdravstvene problematike i cijelu zdravstvenu administraciju. Hrvatska je ovim što je napravila obiteljskoj medicini, dobila najobrazovanije administratore, jer liječnici i medicinski tehničari i sestre rade administraciju, što nije njihov posao“, navodi doktor John i dodaje kako upravo ta opterećenost administracijom ne dozvoljava liječnicima da se bave svojim poslom, a to je skrb o pacijentima. 

„U primarnoj zdravstvenoj zaštiti su liječnici prvog kontakta koji rade 'screening' i procjenjuju što mogu riješiti, a što je komplicirano i zahtjeva sekundarnu zdravstvenu zaštitu, odnosno bolnice. Mi smo se školovali da se brinemo o ljudima, a ne da se bavimo papirologijom“, naglašava. 

Navodi i primjer Velike Britanije gdje je obiteljska medicina jedna od najbolje plaćenih specijalizacija.
„Pametne zemlje ulažu u primarnu zdravstvenu zaštitu koja je temelj, pa je broj liječnika puno veći nego u sekundarnoj zdravstvenoj zaštiti. S dobrom primarnom skrbi pučanstva rasterećuje se bolnica, automatski su i manje liste čekanja. Osim toga, manjim brojem pacijenata i manjim opsegom posla pacijentu se može pružiti dodatna dijagnostika poput ultrazvuka, spirometrije, holtera... pa se i time rastereti bolnica“, govori John i dodaje kako i u našem sustavu postoji mogućnost raditi dodatne dijagnostičke postupke, ali problem je što liječnici s obzirom na prosjek od tri minute po pacijentu, jednostavno  nemaju vremena. 

„Financiranje takvih usluga od strane HZZO-a je mizerno, ako liječnik uloži u ultrazvuk neće ga amortizirati kroz sljedećih 20 godina“, govori John navodeći kako su to apsurdi zdravstvenog sustava. 

KONKRETNI POTEZI KOJI ĆE DATI REZULTATA TEK U BUDUĆNOSTI

„Dok se ne naprave konkretni rezovi i promjene, dok se ne motiviraju mladi ljudi adekvatnim financiranjem, stimuliranjem, rasterećenjem od administrativnog posla, rasterećenjem od sankcioniranja od strane HZZO-a i dok se specijalizacija obiteljske medicine ne napravi atraktivnom – crno nam se piše“, iznosi John i dodaje kako bi i po uvođenju svih tih promjena trebalo desetak godina da se pokažu rezultati u vidu novih mladih ljudi, specijalista, kvalitetnog kadra koji bi radio u obiteljskoj medicini.

„Država godinama nije reagirala i uistinu ne znam što će se sljedećih godina dogoditi. Ne da nisam optimističan, nego sam crn do boli. Nažalost, takva je situacija. Država može jedino uvesti sto liječnika iz Indije i Pakistana pa da nas stranci počnu liječiti“, govori. 

Predsjednik dubrovačkog KoHOM-a navodi kako su visoke cijene osnovni problem za liječnike u Dubrovniku.
„Tko će doći u Dubrovnik raditi kad ne može liječničkom plaćom financirati troškove stanovanja i života? Neke županije su davale financijsku pomoć liječnicima koji su voljni doći i ostati raditi, a osim toga riješeno im je i stanovanje. Plaća liječnika u Slavoniji i Dubrovniku je ista, a za tu plaću liječnik u Slavoniji može sebi puno više priuštiti nego liječnik u Dubrovniku“, iznosi John i dodaje kako zbog toga, osim države, i lokalna vlast treba raditi na tome da stimulira obiteljsku medicinu. 

Od kada smo ušli u EU, Hrvatsku je napustilo više od tisuću liječnika, a John navodi kako država, na neki način, besplatno školuje naš kadar za Europsku uniju. „Mi te ljude moramo zadržati, puno je i mladih Dubrovčana koji su završili medicinu i nisu se željeli vratiti u grad“, govori. 

LIJEČNICIMA TREBA NORMATIV 

Smatra i kako bi Hrvatska trebala odrediti normativ koliko maksimalno liječnici obiteljske medicine mogu pregledati pacijenata u danu.
„Na ovu količinu ljudi i brzinu kojom radimo pitanje je trenutka i dekoncentracije kada će se dogoditi greška. Nažalost, u nas se greška plaća životom i mi to sebi ne možemo dozvoliti. Država ne stoji iza nas, jer neće reći da smo bili preopterećeni kada imamo preko sto pacijenata svakodnevno i da se greška mogla dogoditi. Ne, država će liječnika  razapeti, kao što se dosta kolega dogodilo i događa“, upozorava John.

PZZ FUNKCIONIRA NA RAČUN ENTUZIJAZMA LIJEČNIKA, ALI I NA NJIHOVU ŠTETU

„Pacijenti kod nas mogu doći koliko god puta žele i kada god žele, jedino u obiteljskoj medicini nema lista čekanja. U nekim se državama za pregled kod liječnika obiteljske medicine čeka 15 do 30 dana, a naši ljudi nisu niti svjesni koliko dobro funkcionira primarna zdravstvena zaštita. Nažalost, funkcionira na račun entuzijazma liječnika i timova obiteljske medicine i na njihovu štetu. Kada dođem doma nakon tih sto ljudi kao da me tenk pregazio, a sutra me opet čeka isti dan. To je problem i neće se lako riješiti, uistinu ne znam kakav je izlaz. I dalje po svim ovim pregovorima država ne pokazuje nekakav smisao da bi se nešto moglo riješiti“, govori predsjednik dubrovačkog KoHOM-a i liječnik obiteljske medicine Orsat John uz zaključak kako je i sadašnja reforma samo kozmetika, kao što je to bila svaka od kada je on liječnik. 

*Objavljeno u tiskanom izdanju Dubrovačkog dnevnika