Inflacija, tranzicija, euro, kupovna moć, dugovanja, troškovi, prihodi, dobiti, tržište, kapital; glavne su to teme posljednjih tjedana. Koronavirus je skinut s pijedestala najvažnije teme u javnosti jer svakim odlaskom u butigu primjećujemo nove poraste cijena. 'Jučer' je prosječna litra mlijeka koštala 4.99 kn, danas ga je po toj cijeni teško naći čak i na akciji neke robne marke. Troškovi života sve su veći, a primanja ostaju jednaka. Zabrinuti su Hrvati kako će nam kupovna moć opadati kroz ovu godinu i da ćemo s uvođenjem eura još dodatno nagrabusiti i osjetiti negativne efekte gubljenja vlastite valute. 

Nije lako ni firmama koje se s porastom cijena robe, materijala, sirovina i transporta moraju nositi, nastaviti poslovati i opstati u nestabilnom okruženju. Razgovarali smo s dubrovačkim poduzetnicima i upitali ih očekuju li skoru stabilizaciju tržišta ili prognoziraju daljnji rast cijena.  

BIT ĆE MANJE MESA NA TRPEZI

Iz mesnice Traversa govore nam kako su cijene počele rasti još u rujnu 2021. godine. „Najveći rast je vidljiv na junetini. Već u nabavi je to od 25 do 30 posto skuplje. I mi smo se prilagodili tom rastu cijena, u dva navrata smo morali dizati cijene po 10 posto, u prosincu i evo sada u veljači. Ukupno je danas u prodaji cijena veća 20 posto u odnosu na rujan“, govore nam iz ove dubrovačke mesnice.

S uvođenjem eura nažalost očekuju daljnja poskupljenja. 

„Sve države koje su prošle kroz tranziciju prema euru su imale sličan scenarij pa to očekujemo i kod nas. Pored cijele ove krize to zaista nisu mali porasti, to su ogromne razlike u jako kratkom vremenu.  Ono što za sada primjećujemo jest da potražnja nije pala, ali očekujemo da će pasti jer nam plaće i mirovine ostaju iste, a cijene rastu, to će neminovno dovesti do slabije kupovne moći zbog čega je pad u potražnji očekivan“, otvoreno će.  

VOĆE I POVRĆE JOŠ SE 'DRŽI'

Antonio Kolak, iz obiteljske trgovine voća i povrća 'Kolak' kaže kako i inače zimi bude skuplja roba s obzirom na to da je manje robe s domaćeg tržišta.

“Mislim da to trenutno nije neka anomalija kroz prosinac i siječanj. Ne mogu unaprijed prognozirati, ali mislim da nećemo imati nekih velikih odstupanja i značajnih rasta cijena. I mi ćemo se naravno prilagođavati situaciji na tržištu, nismo imali promjene cijena i pokušavamo se držati na razini proteklih godina“, govori nam. 

„Poskupljenje energenata, transporta, i slično naravno utječe na fiksne, a i neke varijabilne troškove poslovanja, na primjer neki industrijski materijali su se cjenovno povećali. Naravno da sve to utječe i uzrokuje kumulativna poskupljenja“, kaže i dodaje kako za sada sama roba nije poskupjela.

U GRAĐEVINI CIJENE DIVLJAJU

Jedna od gospodarskih djelatnosti koja je primila najveći udarac rasta cijena proteklih mjeseci jest građevinarstvo. Cijene materijala odletjele su u nebo, posljedice osjećaju, kako korisnici usluga građevinskih tvrtki, tako i same firme. Mato Butijer, direktor tvrtke Alfaplan građenje komentirao je situaciju na tržištu.  

“Dosad smo imali kompletno nestabilno tržište što se tiče divljanja cijena materijala, i dalje očekujemo istu situaciju, pogotovo sada kada su skočile cijene energenata, poglavito nafte i plina, jer njihova cijena direktno utječe na cijenu materijala”, govori i dodaje kako skok cijene materijala nije linearan sa skokovima u cijeni konačne usluge, ali u određenom dijelu i usluga mora poskupjeti. 

Butijer očekuje i promjene uz uvođenje eura. 

„Teško je točno prognozirati što će se dogoditi, no sudeći po drugim zemljama koje su prošle tu tranziciju, zasigurno će cijene rasti. Ono što će sigurno porasti i na što će uvođenje eura direktno utjecati jest cijena radne snage, koja je već i sada skupa, a sukladno tome će i cijena ukupne usluge porasti“, objašnjava. 

Divljanje cijena za sada nema značajan utjecaj na potražnju. 

„Potražnja zbog toga nije opala, no nama to radi problem u smislu komplikacija u poslovanju. Kada ugovorimo posao i cijenu, ponekad od ponude do realizacije samoga posla prođe i godinu dana, a sada kada se cijene tom brzinom podižu to nas dovodi u situaciju da nekada poslujemo i s gubitcima“, govori Butijer. „Cijena armature je za primjer u godini dana porasla za čak 80 posto. Ako se javljamo na javni natječaj, dok se on sprovede, dok prođu svi rokovi žalbi, prođe i godina i pol, većinom se po Zakonu o obveznim odnosima prihvaća korekcija cijena“ govori, no dodaje kako to ipak nije uvijek slučaj, zbog čega je otežano poslovanje u uvjetima takvog nestabilnog tržišta. 

LJEPOTA ZAOKRUŽENA 'NA PUNI EURO' 

Luka Miškić iz frizersko kozmetičkog salona Miluka prokomentirao je cijene 'tržišta uljepšavanja' i očekivanja uz uvođenje eura.

„Mi smo u Dubrovniku specifični jer nam plin nije okosnica za cijenu. To je razlika nas u odnosu na naše kolege iz Zagreba koji su vezani uz plinaru i cijene plina koje sada drastično rastu. Dok god je cijena struje u ovim nekim okvirima, nama se neće događati neka značajnija poskupljenja“, govori.

„Cijene u salonu nismo dizali zadnje dvije godine, no teško je prognozirati jer ne znamo niti što se može dogoditi sutra. Cijene materijala jesu skakale, ali nas je u salonu šest pa imamo tu mogućnost da dobijemo povoljnije cijene zbog količine“, kaže nam Miškić. 

Ono što će uvođenje eura u njihovom slučaju promijeniti jest da će se cijene zaokruživati. 

„Nećemo, kao na primjer lanci prehrane, raditi s centima, već ćemo zaokruživati na puni euro, pa tako umjesto 10 eura i 60 centi, cijena će se zaokružiti na 10 ili 11 eura. Onda se može dogoditi neko manje povećanje, ali to može biti eventualno kuna ili dvije, a to u konačnici nije niti jedan posto cijene“, objašnjava. 

VJEŠTE RUKE UVIJEK SU 'NA CIJENI' 

Vlaho Martinović, vlasnik automehaničarskog obrta Kono, osvrnuo se na porast cijena dijelova za automobile.

„Dijelovi su poskupjeli kao i sve danas, sve su cijene pošle gore, ali moje cijene usluge su ostale iste, tu se nije ništa mijenjalo. Potražnja je za ovim poslom uvijek velika jer je nas malo, u cijelom gradu ima dvadesetak mehaničara. Rijetki to žele raditi jer je sve kompliciranije, zahtjeva više alata, a prostora je u gradu malo, rijetki su ostavili prostore ili garaže, a da nisu tu napravili apartman“, govori nam Martinović.

„Dijelovi se naručuju i plaćaju u kunama i lipama, tako će se to jednako primijeniti na eure i cente. Jedino su usluge uvijek zaokružene, pa će tako pretpostavljam biti umjesto današnjih 100 kuna, tada 15 eura“, zaključuje. 

Najveći rast cijena primjećuje se upravo na svakodnevnim potrošnim stvarima, prvenstveno na prehrambenim artiklima koji su najčešći u našim košaricama u spenzi, a nažalost sve je manje malih privatnika koji bi održavali trgovinu. I oni malobrojni kojih u Dubrovniku još ima, teško se bore s poskupljenjima, nerado o tome razgovaraju, a kazat će i kako ih je s razlogom ostalo još tako malo. Porast cijena diktira jedno – sve ćemo manje imati 'naših' ljudi koji će se upustiti u takva nestabilna poslovanja, ubrzo nećemo imati trgovce koji će nam znati ime. Novo, brzo doba odavno je došlo, a ove cijene samo ubrzavaju proces nestanka malih trgovina i jačanje velikih svjetskih korporacija koje se s nestabilnim cijenama i tržištem zahtjevnim za poslovanje lakše nose.