U Hrvatskoj je inflacija najveća od svih zemalja eurozone. Pri tom je Vlada donijela nove zakone koji ne idu na ruku privatnim iznajmljivačima. Zaključak bi trebao biti da će cijene smještaja za turiste rasti. S obzirom na to da nam se polako bliži početak turističke sezone, usporedili smo cijene smještaja u Dubrovniku s drugim europskim turističkim destinacijama. Na Airbnb-ju smo nasumice pretraživali smještaj od 6. do 8. lipnja za dvije osobe. 

U Dubrovniku u tom intervalu, ako se netko sada odluči za rezervaciju, može doslovno birati smještaj i to za nevelike novce. Primjerice, unutar zidina može se pronaći soba s privatnom kupaonicom za 88 eura noć, a ima sjajne ocjene. Apartmani u staroj gradskoj jezgri kreću se po cijeni već od 120 eura za noć. Slične iznose traže iznajmljivači na Pločama. Malo dalje od zidina, cijene apartmana padaju, pa se tako sjajno uređeni smještaji, recimo na Montovjerni, mogu iznajmiti za već od 70 do 80 eura. Ti apartmani nude svašta – kafu, cukar, ulje, velike televizije s bogatim TV programom, šampone… 

Hajdemo sada vidjeti kakva je situacija u drugim dijelovima Europe. Krenut ćemo sa Zapada, no valja naglasiti da smo u našem malom istraživanju preskočili sve skandinavske zemlje (Island, Norveška, Švedska, Finska, Danska), jer su tamo smještaji tradicionalno najskuplji u Europi i za posjetiti ih skoro da treba kredit. Stoga počinjemo od Irske. Na Zelenom otoku, baš kao i na britanskom, nema apartmana. Tamo se iznajmljuju jedino sobe u stanovima koje posjetitelje dijele s vlasnicima. Tako u Dublinu noćenje dođe od 100 eura naviše, ovisno o lokaciji i uređenosti. 

U Londonu i Edinburghu paprene cijene za sobu  

U Londonu su cijene, jasno, još skuplje. Tamo su propisi takvi da vlasnik smije svoju nekretninu iznajmljivati maksimalno do 90 noćenja bez podnošenja zahtjeva za promjenu njezine namjene. Stoga u Londonu nema previše izbora oko smještaja. Cijene su od 120 eura naviše za najobičniju sobu. Kupaonica se dijeli s vlasnicima stana koji i dalje tu žive. U Edinburghu su cijene još paprenije, jer tamo vlasti najavljuju da bi se u budućnosti skroz mogao zabraniti kratkoročni najam, pa se iznajmljivači trenutno ravnaju po onoj zdrpi dok još možeš. Što više zabrana i ograničenja, normalno da cijene brutalno lete u nebo. Sobu je gotovo nemoguće pronaći ispod 200 eura za noć, a ako ćete bliže centru, prelaze i 300. Najjeftinije što u centru Edinburgha možete naći jest krevet u hostelu u sobi koju dijelite s još devet ljudi. To ćete zadovoljstvo platiti 184 eura za noć. 

U centru Edinburgha jedna noć košta više od 300 eura, a najjeftiniji smještaj može se pronaći u hostelu gdje se soba dijeli s još devet osoba

Početkom 2023. godine Portugal je donio odluku da se obustavljaju sve nove dozvole za kratkoročni najam, a tu je odluku glavni grad Lisabon donio još 2018. godine. Jasno je što se dogodilo. Cijene starih apartmana koji su već imali dozvolu su rasle, pa tako u onom periodu u lipnju noćenje dođe između 100 i 130 eura. U Barceloni pak, koja odavno najavljuje da će do 2028. zabraniti sve apartmane, cijene su još veće. Tamo se za sobu traži 130 eura, i to ne u samom centru. Kako vidimo iz primjera Edinburgha, Lisabona i Barcelone, što su brojnije zabrane i ograničenja, veće su i cijene, odnosno turizam u tim gradovima postaje više za elitu koja će odsjedati u hotelima. 

U Amsterdamu slična situacija. Tamo vlasti ograničavaju najam turistima na samo 30 dana godišnje. Ta je odluka donesena 2019. godine. I tu su posljedično cijene eksplodirale, a ni nema puno izbora. Cijene za sobu na periferiji su 140 eura, a u središtu grada oko 200.  

Pariz također ima ograničenja, doduše nešto blaža. Iznajmljivači u glavnom gradu Francuske smiju iznajmljivati turistima svoje nekretnine, ali do najviše 120 dana godišnje. Ako ga žele iznajmljivati duže od tog roka, moraju se službeno registrirati kao turistički smještaj. Pariz čak ima posebnu gradsku jedinicu koja lovi i kažnjava ilegalne iznajmljivače. Tako soba površine 16 kvadrata u centru dođe 135 eura noć. Slično koštaju i cijene soba s privatnom kupaonicom kraj Effielovog tornja. Naravno, mogu se naći i skuplje. Primjerice soba s koje se vidi toranj dođe čak 265 eura za noć. Vlasnici žive u istom stanu i kuhinja se ne može koristiti. 

Noćenje u Parizu dva dana za dvije osobe u sobi s pogledom na Eiffelov toranj dođe 530 eura. Stan se dijeli s vlasnicima 

Sud poništio odluku vlasti u Firenci 

U Berlinu se kuće za odmor smiju iznajmljivati do najviše 90 dana godišnje, a za najam čitave stambene jedinice moraju se ishodovati posebne dozvole. Jasno da je zato teško naći klasični apartman u Berlinu, već se nude sobe. Primjerice u kvartu Kreuzberg soba u onom našem razdoblju košta 110 eura, a kupaonica se dijeli. Više-manje sobe u Berlinu u stanovima gdje žive vlasnici dođu oko 100 eura. Neke imaju privatnu kupaonicu, ovisno je li stan velik ili ne, dok se u nekima dijeli s vlasnicima. 

I Talijani sve više pokušavaju ograničiti Airbnb smještaj, pa i tamo cijene rastu. U Rimu apartman van centra dođe od 120 do 150 eura. U samom središtu grada minijaturni apartman u prilično derutnom stanju košta 160 eura noć. Otprilike tu cijenu koštaju i uređene sobe u centru grada, a ako tražite bolje sređen apartman nedaleko glavnih atrakcija onda su cijene preko 200 eura noć za dvije osobe. U Firenci sobe u starom dijelu grada koštaju od 100 do 150 eura, a apartmani od 150 do 200 eura. Zanimljivo kako su gradske vlasti Firence 2023. godine zabranile kratkoročni najam u povijesnom središtu Firence, no regionalni sud poništio je tu zabranu. Svega nekoliko dana poslije donošenja odluke suda, zahtjevi za dobivanjem dozvole za najam u središtu Firence su višestruko porasli. 

U Beču nema nikakvih restrikcija pa su cijene povoljnije. Vjerojatno vlasti nisu donosile nikakve zabrane, jer Beč desetljećima ima razrađenu stambenu politiku gdje su mnogi stanovi u javnom vlasništvu i dodjeljuju se po strogo zadanim kriterijima. Apartman se tako može naći za 120-130 eura, sobe za osamdesetak.  

Što idemo istočnije, cijenu su još povoljnije, primjerice u Pragu apartman se može bukirati za manje od 100 eura. U Budimpešti su još niže. Apartman se na dobroj lokaciji može naći za 60 eura. Slično je i u Krakowu. 

Atena jeftinija od Dubrovnika 

U Ateni malo van centra sjajan apartman nudi se za 60 eura noć, a za tu cijenu može se iznajmiti i soba kraj Akropole. Niti jedan apartman, čak ni u samom centru grada ne prelazi cijenu od 100 eura. Naravno, govorimo o apartmanima koji imaju odlične ocjene. 

Priču završavamo s Istanbulom. Cijene apartmana u gradu na Bosporu kreću se od 80 do 100 eura za centar grada nedaleko Aje Sofije i Galata mosta, a slične su cijene oko poznatog trga Taksim. Riječ je o apartmanima koji su vrlo lijepo sređeni. 

Zaključak našeg malog istraživanja je taj da je smještaj u Dubrovniku, bez obzira na ogromnu inflaciju i nove namete privatnim iznajmljivačima, još uvijek među najpovoljnijima u Europi. Nigdje zapadno od Hrvatske nećete naći jeftiniji privatni smještaj od onoga koji se nudi na jugu Hrvatske. Da ne govorimo pritom koliko su bolje opremljeni apartmani u Dubrovniku, nego primjerice u Rimu (tamo gdje se u najam daju sobe, nemate ni frižider, a kamoli što drugo). 

Dubrovniku, osim smještajnih cijena po gradovima koji su nekoć pripadali Varšavskom paktu, mogu konkurirati jedino Atena i Istanbul. Turizam je posljednjih godina stravično poskupio i ponovno je došlo vrijeme da ne može svatko putovati. A, s obzirom na razna ograničenja i borbu protiv Airbnb-ja, bit će u budućnosti još skuplje. Kada se zabrane apartmani u zgradama u Hrvatskoj i Dubrovniku, čista je logika da će cijene ovih koji će i dalje biti na tržištu rapidno rasti. A isti će se proces događati i u drugim dijelovima Europe i svijeta. Kako god, što se tiče noćenja, Dubrovnik je još uvijek povoljan za zapadne turiste. No, cijene restorana i ostalih turističkih subjekata druga su priča.