Naziv knjige je, zapravo, tema autoričine doktorske disertacije, a govoreći o knjizi Brautović je naglasio kako je razumijevanje cenzure koncem 19. i početkom 20. stoljeća važno da se shvate tehnike primjene cenzure kao i kontekst vremena u kojem su političke novine propagirale određene političke ideje. 

"Tada je cenzura bila transparentna, a danas je sofisticiranija i unatoč slobodi govora ona je opasna jer mnoge priče upravo zbog nje nisu postale pričama. Autorica je ukazala na to kako je tad cenzura obrazlagana i kao takva je bila blaža od današnje autocenzure", rekao je Brautović.

Bakija je ustvrdila da je cenzura nezaobilazna u razvoju hrvatske nacionalne povijesti, a uloga cenzure je važna u kritičkoj valorizaciji stvarnosti. 

“Cenzura je konstanta hrvatskog novinarstva, a list Obtzor je npr. u 80 godina bio cenzuriran devet stotina puta! Protiv nje su se rano pobunili Antun Gustav Matoš i Marija Jurić Zagorka. Povijest kojom se bavi Barbara Đurasović važna je i često ključna da se shvati šira slika onog vremena. To su mali, ali važni dijelovi mozaika, a danas je cenzura suptilna i sveprisutna, nevidljiva i ne manje opasna“, rekla je Bakija.

Podsjetivši na vrijeme kad su u gradu izlazile novine “Crvena Hrvatska“, “Dubrovnik“ i “Prava Crvena Hrvatska“, autorica je rekla da su vlast u Dubrovniku držali Srbokatolici s načelnikom Franom Gondolom. Tad Frano Supilo 1891. pokreće “Crvenu Hrvatsku“ i pravi proboj do sugrađana, ali već 1892. Srbokatolici uzvraćaju i pokreću “Dubrovnik“. Bilo je to vrijeme intenzivnih i jakih intelektualnih nadmudrivanja.

“Danas nema takvih konfrontacija redakcija. Istražujući stare novine otkrila sam, najčešće u vrhu novina, vijesti da je neki broj zaplijenjen od strane Državnog odvjetništva i Okružnog suda, odnosno cenzuriran u ime cara Franja Josipa. Tragom tih odluka zaputila sam se u Državni arhiv gdje mi se otvorio potpuno drugi svijet. Odluke sam povezala s novinskim člancima i otkrila da je zapravo postojao potpuno regularni sustav cenzure gdje je državni odvjetnik u tiskari čitao novine i ako bi vidio sporne dijelove, nalagao uklanjanje. Prije naloga, njegova odluka bi išla Okružnom sudu gdje bi komisija odlučivala o uklanjanju te bi se u tiskari trebali ukloniti ti dijelovi", opisala je Đurasović metodu cenzuriranja. 

Novinar Andrija Jarak ustvrdio je kako "danas cenzura postoji, ali je puno veći problem autocenzura".

"Ključno što večeras želim reći jest da u novinarstvu imate slobode koliko se za nju izborite. Samo ako se izboriš za to, uspjet ćeš u tome što želiš. Volim govoriti o konkretnim stvarima: prije dvije godine pokrenuo sam emisiju koja će obraditi 20 najvećih zločina u hrvatskoj povijesti. Mnogi su govorili da to ljude ne zanima tko je ubio Puhanića i Ivanu Hodak, tko je Srđan Mlađan. Ne želim se hvaliti nego reći da ako vjeruješ u to što radiš i misliš da je to ispravno, postići ćeš nekakav rezultat i cilj. Nažalost, živimo u vremenima kad svi imaju nešto reći o smrti kraljice Elizabete (koju poštujem), a kad je umrla Kata Šoljić koja je izgubila četiri sina, to je bila vijest na 23.stranici „Večernjeg lista“! To se zove kompleks manje vrijednosti i taj kompleks Hrvata puno je veći od cenzure i autocenzure! Stalno se nekome divimo, ali ponavljam: ako vjeruješ u to što radiš, ako imaš volje i hrabrosti, tad imaš i rezultat!", poručio je Jarak. 

U programu je sudjelovao i puhački kvintet Umjetničke škole Luke Sorkočevića.