Matko Bupić, kandidat Laburista za gradonačelnika Dubrovnika nedavno je na svome Facebook profilu objavio kako nije zadovoljan trenutačnim stanjem u Revelinu i kako će se on kao gradonačelnik zalagati da se namjena tvrđave više okrene kulturi.
Naime, do ove izjave je došlo kada je jedan od građana uputio pitanje Bupiću: „Hoćete li vratiti Revelinu prvobitnu kulturnu namjenu koncertne dvorane (vratiti mu primjerenu funkciju),iseliti onaj nakazni 'klub' na neko drugo mjesto ili još bolje ga ukinuti“.
Ovo pitanje dovelo je do prave polemike između građana Dubrovnika. Jedni tvrde kako je Dubrovniku potreban jedan ovakav klub koji sve više počinje biti prepoznat i od strane stranih izvođača, ali i gostiju koji posjećuju ovaj Grad.
S druge strane stoji mišljenje kako je ovaj klub „nakaradan“ i kako ga treba zatvoriti, a u Revelin vratiti klasične koncerte koje su posjećivali, po mišljenju mnogih, samo izvođači.
„Poštovani, s obzirom na razne medijske napise o ulozi gradonačelnika i navodnom pogodovanju koncesionarima, ali i činjenici da je Revelin u sadašnjem izdanju izgubljen za velike kongrese i koncerte klasične glazbe, pa i predstave, svakako ćemo sa svih strana razmotriti situaciju s Revelinom. Pritom ne treba zaboraviti ni da je legendarna dubrovačka konzervatorica gđa Beba Beritić bila jako ogorčena načinom na koji su ondašnja vlast i njen omiljeni građevinar obnovili Revelin. Tu je sve počelo, a sadašnja je vlast, čini se, dokrajčila Revelin i kao spomenik kulture i kao mjesto za prestižne kongrese, ali i koncerte klasične glazbe te predstave na Igrama,'' napisao je Matko Bupić na svom profilu.
Revelin koji je svojim otvaranjem „pokupio“ tisuće mladih s ulica i time riješio dugogodišnju borbu vlasnika restorana i stanovnika starogradske jezge s prebučnim i pijanim mladim ljudima, ali i gostima, sad opet predstavlja problem.
U Dubrovniku, turističkom središtu Hrvatske, Jadrana, pa može se reći i Mediterana, po logici nekih ljudi, trebalo bi zatvoriti apsolutno sve kafiće i uništiti bilo kakav pokušaj da se omogući mladim ljudima, ali i svima onima koji žele izaći i zabaviti se, jedan takav prostor.
Malo stariji građani mogu posvjedočiti kako je noćni život u Dubrovniku puno bolji bio sedamdesetih i osamdesetih, pa čak i ratnih i poslijeranih devedesetih godina, nego što je danas. Prije nego je u Dubrovniku počeo djelovati Culture Club Revelin, Grad uopće nije takvo mjesto za izlazak mladih, ali i turista. Nedvojbeno je kako i Revelin ima svojih mana u poslovanju, o kojima je između ostaloga pisao i Dubrovački dnevnik. Uz velike gužve na pojedinim koncertima ugrožena je sigurnost posjetitelja, koji se također često žale i na previsoke cijene usluga. No, tvrditi kako takav jedan klub i sva njegova događanja Dubrovniku ne treba je skandalozno.
Revelin pohode građani različitih dobnih skupina što ujedno pridonosi i bogatstvu različitosti na jednom mjestu. Za razliku od ostalih „noćnih klubova“ u Dubrovniku, u Revelinu je moguće tijekom subotnjeg izlaska vidjeti i mladost od dvadesetak godina, ali i poslovne ljude.
Postavlja se pitanje je li ikada klasični koncert ispunio Revelin do zadnjeg mjesta i koliko uopće takvi neposjećeni koncerti koštaju same građane. Kakva je to logika maknuti jedan klub koji odlično financijski radi i koji zapošljava desetke mladih ljudi?
Kakva je logika uopće u svim predizbornim kampanjama? Obećanje ludom radovanje.
