Da nije izbila pandemija koronavirusa u svijetu, mnoge zemlje i gradovi nikad ne bi spoznali važnost civilne zaštite i ulaganje u istu. Javnost trenutno najviše vjeruje stručnjacima koji su okupljeni oko nacionalnog Stožera, no njihov rad je daleko složeniji od komunikacije koja je vidljiva javnosti u obliku konferencije za medije koja se održava svaki dan. Tim s kojim surađuje Stožer civilne zaštite okuplja veliki broj stručnjaka koji moraju biti precizni u svom poslu jer protokol kriznog menadžmenta je standardiziran i ne trpi pogreške u ovim napetim trenucima.

Koronavirus je zdravstveni problem koji je jako pogodio svjetsku ekonomiju, ali u jednu ruku može biti pokretač promjena koje su prijeko potrebne u društvu poput jačanja svijesti o ulaganju u zdravstvo i sigurnost.

Kako se Grad Dubrovnik snašao za vrijeme korona-krize porazgovarali smo s inženjerom menadžmenta poslovne sigurnosti Brunom-Marinom Milićem koji smatra kako je Dubrovnik cjelina za sebe jer je u geopolitičkom smislu odvojen od Republike Hrvatske.

- Ne umanjujući dosadašnje napore svih službi koje su uključene u suzbijanje pandemije COVID-19, ali cijeli sustav je previše centraliziran - naglasio je Milić pojasnivši zašto smatra da prevelika centraliziranost u ovoj situaciji nije najbolje rješenje.

- Hrvatska je proglasila na cijelom području pandemiji, ali epidemiološka slika od grada do grada je drugačija. Kroz mjere koje su donesene na brzinu bez da su prošle zakonsku i stručnu procjenu, stavljena je cijela Hrvatska u karantenu i izolaciju, te se takozvanim vatrogasnim mjerama odgovara na situaciju dan za danom. Razumljivo je da je pojava pandemije na cijelom teritoriju nešto novo za sve koji se bave procjenom rizika, ali je ona morala biti već prije sagledana kroz mikrolokacije. Te mikrolokacije su aerodromi, luke, kruzeri, autobusni kolodvori, granični prijelazi i sva ona mjesta koja su u doticaju s priljevom tranzita i turista jer ipak smo turistička zemlja - kazao je Milić koji smatra kako, obzirom na činjenice, kriza u Dubrovniku nije prepoznata na vrijeme.

Prema njegovom mišljenju, krizni stožer i civilna zaštita su ustrojeni zakonom o civilnoj zaštiti, no dodaje kako se trebalo više okrenuti struci.

- Unutar javnih sektora, odnosno lokalnih samouprava potrebno je imati odjele za korporativnu sigurnost i procjene rizika koji bi bili samostalni u svome radu, a po strukturi odgovarali upravi, načelniku, gradonačelniku, županu ili odgovornoj osobi u tom sektoru. No, sad se situacija ne može znatnije mijenjati jer je ustrojeno po ključu stožera za civilnu zaštitu koji bi trebali sumirati i prikupljati te dokumentirati sve po SWOT modelu, a kasnije napraviti jedan kontrolni uzorak te ga pokušati primijeniti u stvarnom životu. Sve procjene koje se rade ne vrijede ništa ako se ne pristupi dinamičkom procjenom pojedinih uzoraka - mišljenja je Bruno-Marino Milić.

Naime, Milić ističe kako je trenutno potrebno prilagoditi se načinu rada stožera i provoditi njihove mjere dok situacija ne dozvoli izrade analiza i procjenu.

- Tako potrebno je napraviti izračun kontrole situacije kroz donesene i predložene mjere, a treba i misliti na kritičnu infrastrukturu i objekte od vitalnog značaja - naglasio je Milić osvrnuvši se na najvažniji alat stožera civilne zaštite - komunikaciju.

- Ona bi trebala biti temelj jer kroz komunikaciju dajemo, ali i prikupljamo informacije. Zbog svega toga sam mišljenja kako bi komunikacija stožera trebala biti otvorenija jer nam pomaže u preventivnom djelovanju na cjelokupnu situaciju. Nakon obrada tih informacija koje smo dobili kroz komunikaciju, pristupa se donošenju mjera - govori Milić te dodaje kako je za provođenje mjera najvažnija edukacija.

Stalna edukacija i prilagođavanje standardima, dodaje ovaj mladi inženjer menadžmenta poslovne sigurnosti, je potrebno jer prema njegovom mišljenju previše je nepoznanica u ovom slučaju.

- Problemi i krize se razvijaju, oni nisu statični. Zato se komunikacije i organizacija moraju prilagođavati i razvijati s krizom. Iz toga se tek može sagledati situacija i dati prijedlog mjera za upravljanje krizom - naglasio je on.

Milić je mišljenja kako nas ova kriza može puno toga naučiti, ali samo pod određenim uvjetom.

- Potrebno je da budemo kritični prema sebi i priznamo greške. Reći će 'lako je biti general poslije bitke', ali aktivnosti koje moramo provesti nakon krize su daleko složenije nego što se misli. Treba pažljivo analizirati krizu, izvršiti pregled i učinkovitost provedenih mjera, a posebno voditi računa o počinjenim greškama i propustima. Sve to važno je ne zato da bi nekome 'nabili na nos' te greške i propuste nego da bi naučili od njih i na kraju ojačali te mjere na najbolji mogući način. Jako je važno iskoristiti iskustva struke i modele prilagođavanja te ih dovesti na veću razinu da bi se sustav kvalitetno nosio sa svim sljedećim krizama. Analizu treba početi provoditi odmah ili što je moguće prije i bilo bi korisno uključiti što više zaposlenih, ali i stručnjake koji mogu doprinijeti boljoj analizi - zaključio je za Dubrovački dnevnik inženjer menadžmenta poslovne sigurnosti Bruno-Marino Milić.