Ovih dana popisani su stanovnici povijesne jezgre Dubrovnika. Iako kompliciran i opsežan posao, nažalost nije dugo trajao jer broj ljudi unutar zidina iz godine u godinu je sve manji. Podaci koji su prikupljeni tek trebaju biti analizirani od strane stručnjaka, pa za sada službenih brojki nema. Ono što je pak sigurno jest to kako  će one i ovog puta biti manje nego u posljednjem popisu 2016. godine.

Terenski posao samoga popisa odradili su iz gradskog kotara Grad u suradnji sa Zavodom za obnovu Dubrovnika koji čuva podatke o posljednjim popisima, a sada su potrebni stručnjaci, odnosno demografi, koji bi podatke analizirali. Iako su iz gradskog kotara Grad popis obavili volonterski, bez naknade, ipak za angažman stručnjaka trebaju se osigurati financijska sredstva.

ZNAČAJAN PAD BROJA STANOVNIKA

Prošli popis stanovnika unutar zidina održan je 2016. godine i tada je ustanovljeno kako pod gradskim mirima živi 1557 stanovnika, od kojih je tri puta više starih nego mladih. Ni ove godine se ne očekuju bolji rezultati, dapače, stanovnika će zasigurno biti još i manje – potvrđuje nam to predsjednik gradskog kotara Grad Marin Krstulović.

„Naša populacija je sve starija i to ubrzava proces gubitka stanovništva. To su ljudi koji nisu više u reproduktivnoj životnoj fazi, a kada oni umiru, nasljednici nerijetko nekretnine prodaju“, govori Krstulović. Među stanovnicima povijesne jezgre 'šuška' se o brojci od 1200 popisanih, a za potvrdu smo pitali Krstulovića.

„O konkretnim podacima za sada ne bih govorio jer bi bez prebrojavanja i analize sve ostalo samo na špekulacijama, ali ono što zasigurno mogu potvrditi jest kako se broj stanovnika značajno smanjio. To se ogleda u broju isprintanih listova za popisivanje kojih je manje printano te svi nisu ispunjeni, u odnosu na prošli put kad je proveden popis“, kazao nam je Krstulović.

GRADSKA JEZGRA NIJE IZNIMKA

On nam pojašnjava kako tendencija pada broja stanovnika unutar zidina nije iznimka nego pravilo koje se može primijetiti u svim kvartovima, od Pila do Zlatnog potoka, Montovjerne, Lapada ili Gruža.

„Konstantno se zatvaraju oči pred ovim što se događa na području Dubrovnika, a gradska jezgra je dobar pokazatelj svega što se događa u drugim kotarevima. Mi smo mali, imamo manji broj stanovnika pa je onda sve to puno vidljivije i izaziva veći interes, ali pad broja stanovnika se događa svugdje. To su zapravo podaci koji su u konzistenciji i s državnim Popisom stanovništva koji je pokazao kako urbani dio grada konstantno gubi ljude jer oni sele na periferiju. Ljudi se iz Dubrovnika sele u prigradska područja, u Mokošicu, Župu dubrovačku... Time se treba ozbiljno baviti jer gradonačelnik i gradska uprava, odnosno odgovorni, neće imati kime vladati ako broj stanovnika nastavi padati“, govori nam Krstulović.

On ističe kako je sigurno i jedan od uzroka smanjenja broja stanovnika unutar gradske jezgre iznajmljivanje objekata turistima, odnosno vlasnici objekata koji odabiru iznajmljivanje istih, a život u drugim područjima. Ili pak kupovina nekretnina kao oblik ulaganja krupnog kapitala, što je potpuno drugačije od većine domaćih iznajmljivača koji koriste iznajmljivanje kao izvor financija za normalni život, no i kako to nisu jedini razlozi. 

„U Dubrovniku se novac koji se slijeva u gradski proračun, uglavnom koristi za potrebe plaća gradske uprave, umjesto u upravljanje održivim turizmom od kojeg svi imaju koristi. Kao što se i zasigurno 40 posto novogradnje u Dubrovniku kupuje za korist turizma odnosno iznajmljivanja, a ostatak za stanovanje“, ističe i dodaje kako je zadatak Grada napraviti mehanizme kako bi stanovanje u Dubrovniku postalo dostupno mladim obiteljima i kako bi se objekti na području grada trebali obnoviti i omogućiti u njima stanovanje građanima, a posebno onim strukturama koje nedostaju u društvu, kao što su primjerice liječnici.

„Nalazimo se u borbi s novcem, a Grad mora početi upravljati i donositi mjere koje će konkretno donijeti boljitak stanovništvu i zaustaviti trend iseljavanja. Gubitak stanovništva je najveći problem kako cijelog Dubrovnika tako i gradske jezgre. Ako postanemo samo hotel za nekolicinu bogatih, to će biti propast bilo kojeg gradonačelnika i vlasti“, ističe i dodaje kako suživot građana i održivi turizam moraju biti mogući.

„Trebaju postojati rezultati od kojih  će cijela zajednica imati koristi. Ne smijemo dopuštati da svi negativni učinci prelaze na jednu stranu, a to su stanovnici, a da pozitivni učinci ostaju u špagu manjeg broja ljudi“, apostrofira Krstulović, i dodaje kako Dubrovnik na osnovu povijesne jezgre 'okreće' milijune zbog čega, smatra, dio tog novca treba vratiti nazad, odnosno uložiti u jezgru. „Ne smijemo ubiti tele zbog jednog šnicela“, slikovito se izražava predsjednik gradskog kotara Grad.

PROBLEME ZNAMO, ALI KOJE JE RJEŠENJE?

Da gradska jezgra gubi stanovništvo, to već i golubovi na zidinama znaju, ali koje je rješenje, pitamo Krstulovića. Iako se kada su u pitanju kompleksni problemi nerijetko loptaju odgovornosti i rijetki imaju konkretne ideje - „Rješenje je jednostavno“, ko iz topa će Krstulović. 

„Postoje najmanje 22 stana koja su jedan kroz jedan u vlasništvu Grada i svi ti stanovi se trebaju obnoviti pa dati u najam. Ako Grad nema financijskih sredstava za renovirati stanove, onda treba ponuditi mogućnost dugoročnog najma uz povoljnu cijenu stanarima koji su spremni uložiti u obnovu objekta. To je 'win-win' situacija za sve strane, naši sugrađani bi imali prostor za život, gradska jezgra bi dobila ljude, a Grad obnovljenu nekretninu i potrebne kadrove koji ne ostaju u Dubrovniku radi cijena nekretnina. Ovo što se sada događa je najgore, situacija u kojoj prazni stanovi samo stoje i propadaju. Ako krenemo samo od onoga što već imamo, tu bismo već išli naprijed“, ističe Krstulović. 

Osim toga, navodi i drugi mehanizam koji bi također, po njegovom mišljenju, polučio značajnu dobrobit u rješavanju problema iseljavanja stanovnika iz gradske jezgre. 

„Paušalni porez za krevete u povijesnoj gradskoj jezgri plaća se duplo od paušala u ostatku Dubrovnika. Ta bi se razlika u cijeni onda trebala vratiti nazad u Grad, recimo u fond za otkup stanova koji nije nikada zaživio. Ista stvar je i s prihodom od DuCarda, određeni postotak bi trebali izdvojiti za obnovu Grada u slučaju nesreća, potresa ili drugih prirodnih katastrofa. Sada imamo situaciju u kojoj Grad stanove daje samo korisnicima u socijalnoj kategoriji, a to ne bi trebala biti jedina kategorija za dodjelu stana. Ovo je ogroman problem koji pod hitno treba rješavati, izmijeniti i staviti na javnu raspravu. Sada smo pod pritiskom interesnih skupina kojima trenutno stanje odgovara, ako sve u vlasništvu Grada propadne, onda je to lakše i prodati, odnosno kupiti za manje novce“, zaključuje razgovor Krstulović. 

*Objavljeno u tiskanom izdanju Dubrovačkog dnevnika