Kako Dubrovački dnevnik doznaje iz pouzdanih izvora, Tihomir Brajković, jedan od najbogatijih biznismena Bosne i Hercegovine, sprema se započeti gradnju na atraktivnoj parceli na Pločama odakle puca sjajan pogled na staru gradsku jezgru i Lokrum. Podsjetimo, Brajković je u Dubrovniku već vlasnik jednog zemljišta, onog poviše Uvale Lapad, o čemu je Dubrovački dnevnik prvi pisao, a gdje je nedavno započela gradnja luksuznih vila. 

Brajković je prošle godine kupio česticu zemlje 1535/6 k.o. Dubrovnik (u novoj izmjeri oznaka je 3172/2 k.o. Dubrovnik) na Pločama ukupne površine 1120 metara kvadratnih. Biznismen iz Kiseljaka zemljište je kupio od bivših vlasnica Ane Ljumović, Nade Ljumović i Ljerke Bašić za milijun i 120 tisuća eura. Zemljište se nalazi u zoni M12, odnosno zoni mješovite namjene pretežito stanovanje srednje gustoće. Zanimljivo kako u onom famoznom GUP-u iz 2005. godine kada su brojne parcele diljem Dubrovnika pod tadašnjom gradonačelnicom Dubravkom Šuicom prebačene iz zelene zone u građevinsko, ovo zemljište nije bilo transformirano, nego se još uvijek vodilo kao šuma. Tek 2007. godine, kada se donose prve izmjene i dopune GUP-a, ovo zemljište postaje građevinsko i tako je sve do danas. 

Inače, to zemljište je među rijetkim preostalim parcelama na Pločama gdje se još uvijek može pronaći stablo. Nalazi se ispod trase žičare, a uskoro će i ta šumica nestati baš kao i brojne druge. Naravno, Brajković s tom pričom nema veze, on će graditi sukladno legalnim aktima koji na tom mjestu dozvoljavaju ono što će on podići. Ovaj kaos koji danas imamo traje skoro dvadeset godina, baš od tog famoznog GUP-a iz 2005. godine koji je zauvijek promijenio lice Grada. 

Famozni GUP Dubravke Šuice 

Najbolje o tome govori upravo Brajkovićeva parcela iz Uvale Lapad (čestica zemlje 1093/1, k.o. Gruž, veličine 4348 metara kvadratnih). Njegova firma kupila je 2015. godine zemljište od Urbanističkog instituta Hrvatske D.D., privatne tvrtke iz Zagreba, za 950 tisuća eura. Vrlo je zanimljivo kako je Urbanistički institut postao vlasnik tog zemljišta, a što je ekskluzivno otkrio Dubrovački dnevnik.  

Početkom ovog stoljeća, čestica zemlje u Uvali Lapad na kojoj će Brajković danas graditi vile bila je više-manje bezvrijedna. U tada važećem Urbanističkom planu Dubrovnika nalazila se u zoni pejzažnog zelenila – tako su nam svojevremeno kazali iz Grada Dubrovnika - a bila je u vlasništvu Dubrovnik Babin kuka, tvrtke koja je upravo prošla kroz proces privatizacije, a kao predsjednik Uprave vodio ju je Niko Koncul. 

U travnju 2001. godine Dubrovnik Babin kuk i Urbanistički institut sklopili su Ugovor za pružanje inženjering i konzalting usluga, odnosno, bili su poslovni partneri. Tri godine kasnije, u ljeto 2004. godine, sklopit će aneks tom Ugovoru za pružanje usluga - ali i ne samo to -  Dubrovnik Babin kuk i Urbanistički institut u isto vrijeme sklapaju Ugovor o kupoprodaji nekretnine, odnosno čestice 1093 (koja će se kasnije dobiti dodatak kroz jedan). I u Ugovoru pored broja čestice stoji kako je riječ o šumi, a ne građevinskom području. Kupoprodajna cijena je 869 tisuća kuna, a Urbanistički institut je može platiti putem prijeboja. 

U veljači 2005. godine – devet mjeseci prije nego što će Gradsko poglavarstvo izglasati izmjene i dopune dubrovačkog GUP-a – Dubrovnik Babin kuk i Urbanistički institut sklapaju Dodatak I. Ugovoru o kupoprodaji nekretnine. U Članku 2. tog Ugovora stoji: 

„Ukoliko Institut u okviru svojih ugovorenih aktivnosti postigne da donešenim Generalnim urbanističkim planom Grada Dubrovnika bude omogućena izgradnja najmanje 100 tisuća metara kvadratnih bruto korisne površine na zemljištu koje je u vlasništvu naručitelja (Dubrovnik Babin kuk op.a.), naručitelj se obvezuje, pored ugovorenih naknada iz članka 7. osnovnog ugovora, isplatiti Institutu posebnu nagradu“. Znači, ukoliko se u novom GUP-u proširi mogućnost gradnje Dubrovnik Babin kuku temeljem aktivnosti Urbanističkog instituta (odnosno Programa za izradu Urbanističkog plana uređenja Babinog kuka na kojemu rade i koji će se uskoro naći pred gradskim vijećnicima), dodijelit će mu se nagrada. A ta nagrada bila je – čestica zemlje 1093/1 na kojoj sada niču vile poviše Uvale. Zar ovo nije bio klasični sukob interesa? 

Kako je Brajković postao bogataš? 

Eto, tako se radio taj Šuičin GUP iz 2005. godine gdje su preko noći brojne parcele dobivale na vrijednosti, jer su prebačene iz zelene zone u građevinsko područje. Kasnije će u izmjenama i dopunama GUP-a još dobar dio istih takvih zona ući u građevno područje, pa tako i ova na Pločama gdje će Brajković uskoro započeti gradnju. 

Tko je, inače, Tihomir Brajković i kako je postao jedan od najbogatijih ljudi BiH? Prema podacima bosanskog portala Biznis Info, rođen je 1972. godine u selu Oglavku kod Brestovskog, na granici Fojnice i Kiseljaka. Obitelj mu se u bivšem sistemu bavila poljoprivredom, i to vrlo uspješno. Zemlju su od tadašnjih zadruga uzimali u najam, a sve što bi proizveli prodavali su u Sarajevu i okolici. 

U ratu je Brajković bio obični vojnik HVO-a, ali su poljoprivredu, od koje su do tada dobro živjeli on i njegovi, zamijenili – trgovinom. Kiseljak je bio punkt iz kojega se opskrbljivalo opkoljeno i gladno Sarajevo. Nije izostala dobra zarada, pisala je svojevremeno Slobodna Bosna. 

Prvi veći poratni biznis bio je onaj s mesom. Brajkovići su osnovali firmu “Meso-Impex” i krenulo im je više nego dobro. Kasnije se bavio izgradnjom malih hidroelektrana, te nekretninskim biznisom, među ostalim, u Sarajevu je gradio brojne zgrade. 

Osuđen je za utaju poreza. Zatvorsku kaznu zamijenio je za novčanu. Platio je ukupno 2,7 milijuna maraka i nastavio poslovati. 

-Tko radi, taj i griješi. Želim da se završi to, da se riješi ovo, stavi točka, da se ide raditi – rekao je tom prilikom na suđenju o čemu je iscrpno pisao Centar za istraživačko novinarstvo (CIN).