Beogradski profesor ne odustaje od teze 'srpskog Dubrovnika', posljednje su mu izjave nevjerojatne
U Tršiću, rodnom mjestu Vuka Karadžića na zapadu Srbije, nedavno je održana Interkatedarska srbistička konferencija koja je iznjedrila deklaraciju pod naslovom ‘Granice srpske književnosti’. Unutar deklaracije spominju se 'obilježja srpskog identiteta dubrovačke književnosti'.
Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti i Matica hrvatska zajedničkom su izjavom reagirale na novu Deklaraciju „Granice srpske književnosti“, ističući da se u njoj „naslućuje imperijalistička podloga za širenje stvarnih granica srpske države jednoga dana u budućnosti“.
U izjavi pod naslovom „Nastavak srpske jezične i kulturne agresije na Hrvatsku, hrvatski jezik i književnost“ dvije institucije napominju kako se „i u prijašnjim deklaracijama ne propituju samo dokle sežu granice srpskoga jezika i književnosti, nego se naslućuje širenje granica srpske države“. Ocjenjuju i da se u novoj Deklaraciji „sluti širenje onoga što je novija srpska politika imenovala ‘srpskim svetom’, a što je očito inspirirano ‘ruskim svijetom’ čije širenje proteklih mjeseci nema lingvistički nego ratni predznak“.
Povod je to bio za intervju profesora Slavka Petakovića za Politiku, u kojemu je su poentirane neke poprilično nevjerojatne i sulude tvrdnje. Politika tako navodi kako je redoitom profesoru Fililiškog fakulteta u Beogradu "specijalnost dubrovačka književnost jer tvrdi kako je Dubrovnik možda najveća riznica građe za proučavanje povijesti srednjovjekovne Srbije".
Spominje tako, naravno i Milana Rešetara, kojega se obavezno moraju 'uhvatiti' svi oni koji Dubrovnik žele proglasiti srpskim, potpuno zanemarujući pogrešno postavljene 'činjenice'.
"Nepobitno je dokazao da je dubrovački govor od davnina bio hercegovački, štokavsko-jekavski, još od prvih stoljeća kada je u gradu (etnički i jezično) potpuno prevladao slavenski element. Taj je jezik u Dubrovnik došao iz srpskih krajeva, starog Zahumlja i Travunije - odakle je, kaže Jovan Dučić, u drevni grad dolazila sva "krvna i duhovna hrana". Taj je jezik, slikovito nastavlja Ivo Andrić, tekao "gladeći i mekšajući" dok nije stigao u Župu dubrovačku", govori Petaković u razgovoru.
"Rešetar je svoja znanstvena uvjerenja sažeo u zaključak da je "Dubrovnik jezikom uvijek bio srpski" i to stajalište dosad nije znanstveno diskreditirano, bez obzira na uporne pokušaje tendencioznog retuširanja gledišta velikog stručnjak za povijest jezika i diskreditira se srpska filološka tradicija koja se bavi ovom problematikom", zavapio je profesor.