Prošle subote održana je svjetska premijera 10. simfonije Ludwiga van Beethovena, koja je završena uz pomoć umjetne inteligencije (AI-Artificial Intelligence) i tima međunarodnih stručnjaka. Deutsche Telekom, u suradnji s grupom međunarodnih glazbenika i stručnjaka za umjetnu inteligenciju, tako je predstavio jedan od najvećih kulturnih projekata u svijetu.

Beethoven je skicu 10. simfonije napisao prije 199 godina, no zbog lošega zdravlja i skore smrti, sve je ostalo samo na skicama. Skoro 200 godina kasnije, zahvaljujući nevjerojatnim dostignućima ljudskog roda i tehnologija koje smo razvili, Beethoven je dobio kraj svoga desetog maestralnog djela. 

Pod vodstvom generalnog glazbenog direktora Dirka Kaftana, skladatelj Walter Werzow i Beethovenov orkestar iz Bonna premijerno su izveli dovršenu 10. simfoniju na Telekom Forumu.

KAKO JE SIMFONIJA NASTALA

Tehnologija umjetne inteligencije u ovom projektu trebala je dokazati da može biti kreativna. A to je potkovano dugogodišnjim pripremama, pa je tako analizirana cijela Beethovenova glazbena ostavština, a to znači apsolutno sve simfonije, svaka nota, zapis i glazbena skica, nakon čega je sve pretvoreno u oblik koji umjetna inteligencija može čitati. No, ni to nije sve, pa je osim čitljivih zapisa, obrađivan i glas jer se glazba sastoji od glasova koji daju smisao. Osim toga, podaci o skladateljima koji su utjecali na Beethovena, odnosno bili njegovi uzori također su uneseni u sustave umjetne inteligencije na obradu. Iza projekta tako stoji 66 GB materijala, više od 10 tisuća obrađenih glazbenih djela, 10 glazbenih i AI stručnjaka te impresivnih dva milijuna nota. Na taj način je tehnologija strojno učila postati, jedan i jedini – Ludwig van Beethoven. 

Mogu li kompjuteri, strojevi, roboti, odnosno tehnologija koju je stvorio čovjek zaista biti kreativni, predvidjeti misaoni put jednog od najvećih glazbenika svih vremena dovoljno dobro da zaista dovrši njegove maestralne glazbene doprinose; je li ovu simfoniju više možemo nazivati 'Beethovenovom' ili ona sada postaje 'robotska 10. simfonija', te kako ona uopće zvuči uhu poznavatelja klasične glazbe, razgovarali smo s profesorima glazbe i renomiranim dubrovačkim glazbenicima.

ZVUČI KAO BEETHOVEN, ALI IPAK, NEDOSTAJE DUHA

Poznata dubrovačka glazbenica, Paola Dražić Zekić istaknula je kako je ovo jedan od testova važnih za razvoj umjetne inteligencije, pa su po njenom mišljenju zbog toga upotrijebili Ludwiga van Beethovena, napomenula je i kako je Beethoven jedan od umjetnika bez pravnog nasljednika, stoga za njegovu glazbu nisu potrebna autorska prava koja za sobom vuku velike iznose novca. „Kada se tako sofisticirani sustav 'nafila' Beethovenovim obrascima, naravno da će stvoriti nešto što u dobroj mjeri zvuči kao Beethoven. Ali,  Beethoven je bio Beethoven i zato jer je rušio obrasce i pravila. Svoja djela je godinama znao prepravljati i brusiti. Glazba, uza sva pravila,  ipak je u prvom redu proizvod duše, emocije i nadahnuća. Svirala sam svih devet Beethovenovih simfonija – one nisu samo blještavilo i gomila zvuka, nego su prepune ljudskog srca. Ovaj eksperiment me kao ljubitelja glazbe nije dodirnuo“, istaknula je Dražić Zekić. Uz to je nadodala i opasku kako joj se ne sviđa „strašno puno sekvenciranja i ponavljanja obrazaca“, što je nešto što samo poznavatelji glazbe mogu čuti i razumjeti. 

DOBAR ALAT, ZGODNA MUZIKA IZA KOJE JE ČOVJEK

 Aljoša Lečić, pijanist i profesor klavira podijelio je s Dubrovačkim dnevnikom razmišljanja o umjetnoj inteligenciji u glazbi, pa i o ovom konkretnom projektu.

„Znam za ovu priču duže vrijeme, za samu umjetnu inteligenciju u kontekstu glazbe, to nije ništa previše novo. Sada se radi o nedovršenom potencijalnom remek djelu velikog kompozitora, to je nešto drugačije“, započinje Lečić. 

„Ova priča ima dva dijela, jedan prije i jedan poslije slušanja. Ovo se tiče svih 7 ipo milijardi ljudi na zemlji. Mene kao muzičara naravno zanima kako to zvuči, ali svako umjetničko djelo ima namjeru kojom se samo djelo radi. A umjetna inteligencija nema sama od sebe namjeru da napravi 10. simfoniju prema motivima Beethovena, njoj je netko, da slikovito kažem, rekao: napravi jednu moguću verziju dovršenja te simfonije. U tom smislu je to zgodan alat s kojim se takvo nešto može napraviti. Ja bih takvu stvar procijenio posebno intrigantnom u momentu kada bi se AI sama, baš sama, odlučila završiti simfoniju, kada bi to bio jedan kolektivni organizam koji sam odlučuje hoće li završiti skladbu Beethovena ili npr. Justina Biebera. Što se tiče zvuka, to je kuriozan rezultat, zgodna muzika, može biti dopadljiva nekome tko je zainteresiran za slušati Beethovena. U tome je umjetnoj inteligenciji svejedno je li završava Beethovena i Biebera“, pojašnjava Lečić uz opasku kako nema ništa protiv muzike Justina Biebera, već ga samo uzima kao običan primjer pop glazbe nasuprot klasične. 

„Umjetnoj inteligenciji nedostaje ideja zašto bi završila baš Beethovena, a ne neku drugu stvar, u tom smislu iza umjetne inteligencije još uvijek stoji čovjek. Možemo ovo slikovito usporediti s orguljama u Zadru, zvuk nastaje potpuno slučajnim valovima mora, ljudi to doživljavaju kao fantastičnu intervenciju jer je to arhitekt napravio. I to je poanta, postoji namjera, a kod umjetne inteligencije ne postoji namjera“, ističe Lečić. 

„Možemo se ovdje dotaknuti situacije kada je testni samovozni Uber ubio pješaka. Sudski proces je završen nagodbom, jer očito nije bio nitko kompetentan da odluči tko je kriv, to govori jako puno o samome organizmu AI inteligencije. Kada se ta cijela priča pusti s lanca, pitanje je kada ćemo dopustiti da nam zvučnu kulisu radi AI. To je stvar i našega ukusa, a s druge strane našega ne angažmana prema zvukovima koji nas okružuju, kada nas to nije briga to znači da smo prešli u sferu da nam glazba nije bitna. Beethoven je u nekom trenutku života možda osjetio želju da se nadmeće sa sudbinom, možda ga je mučila neostvarena ljubav, ili je imao poruku za one koji cijene njegovo djelo. Što god bilo, osjetio je impuls kojemu se nije, niti mogao, niti želio othrvati i krenuo je pisati. Za sada, takav impuls, a onda niti razlog AI nema, izvan onoga koji joj se zada kao zadatak. Onog trenutka kad AI bude imala takav impuls, očito joj više nećemo trebati“, zaključuje Aljoša Lečić.

GLAZBA KOJA POMIČE GRANICE

Antun Vidak, profesor glazbene teorije u Umjetničkoj školi Luke Sorkočevića smatra kako je 'algoritmičko komponiranje glazbe nevjerojatno postignuće i sasvim legitiman postupak komponiranja'. „Ovoj metodi u kojoj se partitura stvara putem umjetne inteligencije, dakle korištenjem automatskih, mehanički definiranih procesa i algoritmova, sve više pribjegavaju kompozitori  i koriste kao pomoćno sredstvo komponiranja, neki od njih čak u potpunosti, međutim ona je u konačnici ipak plod suradnje čovjeka i stroja“, uvodi nas u razgovor Vidak. 

„Drugim riječima, ljudsko biće je i dalje odgovorno za njen konačan rezultat. Dugo se na kreativnost gledalo kao na nešto što može nastati samo u ljudskom mozgu, međutim sve je više primjera, sviđalo se to nama ili ne, da to ipak nije tako. Algoritmi dominiraju našim svakodnevnim životom, bilo da vozimo, radimo ili obavljamo neku drugu aktivnost. Na tom tragu, bilo je i ranije manje-više uspjelih radova kada su računala dovršavala nedovršene skladbe skladatelja poput Gustava Mahlera, Franza Schuberta i drugih“, otkriva Vidak. 

„Isto tako, bilo je i više pokušaja da se u sprezi umjetne inteligencije te tima stručnjaka sastavljenih od niza povjesničara, skladatelja i informatičara, zapis Ludwig van Beethovenove 10. simfonije, koja postoji tek u nekoliko fragmenata u potpunosti formulira u cjelovito glazbeno djelo. Međutim, takva glazba, ma koliko god ona bila zanimljiva i koliko god pomiče granice, ipak je u konačnici iskustveno lišena onog stvaralačkog zanosa i rasta kojeg može proizvesti samo ljudsko biće, tj. sam skladatelj“, zaključuje Vidak.

PODSJEĆA NA BEETHOVENA, ALI FALI ONO 'NEŠTO'

Poznati dubrovački glazbenik i glazbeni producent Giorgio Baranac istaknuo je kako „glazbene fraze u orkestraciji podsjećaju na Beethovenove alate“. „Međutim, trebalo bi se vratiti na osnovno pitanje neodvojivosti umjetnosti i ljudskosti. Neki inspiraciju u umjetnosti nazivaju Božanskim dodirom, u nekom modernijem slengu kažu 'spojio se na kanal', ali svakako to 'nešto' je dar koji računalo ne može nikako i nikad imati uz svu slavu, novac i tehnička dostignuća. Stoga bi Beethovena ostavio na miru i uživao u onom savršenstvu koje je ostavio čovječanstvu. Netko od slušatelja lijepo je komentirao: 'big brain, small heart', zaključuje Baranac za Dubrovački dnevnik. 

Bilo kako bilo, slažu se svi naši sugovornici, veliki je ovo uspjeh na polju tehnologiju umjetne inteligencije. Glazba svakako zvuči 'beethovenski', no ipak, svima im je zajedničko razmišljanje kako umjetna tehnologija nije, i ne može biti Beethoven, a u tome ćemo se, naravno, svi složiti. Zanimljive su ove intervencije tehnologije u kreativnim procesima stvaralaštva i svakako su dio budućnosti koja nas svih očekuje. 

Petra Srebrović

Iz tiskanog izdanja Dubrovački dnevnik petkom