Jadranska plovidba d.d. iz Sušaka je dugo vremena nakon osnivanja koristila samo stare brodove naslijeđene kao ratni plijen poslije sloma Austrougarske monarhije. Dugo je trebalo i centralnoj vlasti u Beogradu da shvati gospodarski potencijal tisuću kilometara poklonjene joj Jadranske obale. Tako je nakon kupnje nekoliko novih brodova u inozemstvu tek 1938. godine izgradila svoja prva dva nova putnička parobroda u splitskom škveru. Bili su to brodovi blizanci SARAJEVO i ŠUMADIJA od po 470 BRT-a, za prijevoz 450 putnika, duljine 52 metra i sa stapnim parnim strojevima McKie & Baxter Ltd. Paisley, UK od 1100 KS koji su im omogućavali brzinu od 14 čvorova.

Porinut 1937. pod imenom Sarajevo

O ovome se pisalo u časopisu Jadranska straža 1937. ''Porinuće oba broda je obavljeno istog dana, 6. studenog 1937. godine, s navoza Jadranskih brodogradilišta d.d. u Splitu. Porinuću brodova su prisustvovali značajni uzvanici iz vlade, pomorstva, razni predstavnici, generali, novinari, načelnik Sušaka g. Đuro Ružić i ostali. Svečanost porinuća je započela u 11 sati prigodnim govorom. Kume broda su bile supruge predsjednika Vlade Milana Stojadinovića  i gđa. Augusta Penović, supruga ministra prometa, zamjenica kume Habibe Spaho,  direktora brodogradilišta „a.d.g. Rouxa itd.“ za brod SARAJEVO. Prvo je u more porinuta novogradnja 27 koja je dobila ime ŠUMADIJA, a potom su brojni uzvanici otišli na svečani banket na brod PRESTOLONASLEDNIK PETAR. Poslijepodne su se svi ponovo vratili u brodogradilište gdje je porinuta novogradnja 26 krštena imenom SARAJEVO.'' 

Svita uzvanika je nakon ove svečanosti krenula na još jedan velebni banket, ovaj put priređen na brodu KRALJICA MARIJA (luka upisa Dubrovnik). Parada koje se ne bi stidjele ni najbogatije zemlje svijeta, a kamoli jedna siromašna Kraljevina Jugoslavija.  Nakon porinuća oba broda su vezana uz pristanište, gdje će se na njima obaviti ugradnja strojeva i ostale opreme.

Potopljen, pa izvađen iz mora 1946.

 Nakon ovako grandioznog početka, brodovi su od proljeća 1938. godine započeli ploviti na redovnoj  liniji Metković- Split- Vis i natrag a povremeno i na ostalim lokalnim linijama sve do  Dubrovnika. Ne zadugo, jer počinje Drugi svjetski rat u kojem ŠUMADIJA plovi prvo kao talijanski BRUNO CALEARI, a potom kao njemački bolnički brod pod imenom BONN. SARAJEVO prevozi ratne transporte kao BAIAMONTI, ali su ga Nijemci potopili u Mesinskom tjesnacu 1943. godine da ne bi pao u ruke saveznika. 

Potopljeni BAIAMONTI je izvađen iz mora 1946. i sa Sicilije je otegljen na popravak u splitsko brodogradilište „Vicko Krstulović“pod imenom SARAJEVO 1947. Parni stroj tj. ložište kaldaje (parni kotao) kao gorivo je s ugljena preinačeno na naftu, a povećao se i kapacitet za smještaj 650 putnika i plovidbu. 

Sinj u sastavu Jadrolinije

Osnivanjem riječke Jadrolinije u siječnju 1947. godine u njen sastav ulaze i brodovi ŠUMADIJA i  SARAJEVO, prvi pod novim imenom KOTOR, a drugi kao SINJ. KOTOR je 1966. godine pod nešto ranije promijenjenim imenom kao KARLOBAG razrezan u staro željezo u Brodospasovom rezalištu Sveti Kajo pored Solina, a njegova je sudbina bila namijenjena i SINJU, raspremljenom 1965. godine i već usidrenom na istom mjestu. 

Međutim u zadnji ga je trenutak spasila putnička agencija Atlas iz Dubrovnika koja ga je 1966. godine otkupila od Brodospasa te na Korčuli do sljedeće turističke sezone kompletno preuredila u brod za dnevna izletnička putovanja. Dobro ušminkani brod u godinama, sukladno Atlasovoj tradiciji da svi njeni brodovi nose ime koje počinje sa slovom A, dobio je i prikladno ime ANTIKA. Vozila je sljedećih deset godina brojne izletnike do Kotora i Korčule, popularni fish picnic do Mljeta i noćne vožnje „Cruising by night“ do Zatona. 

Poslužila i kao disco klub

Moderno doba joj je neočekivano dalo i ulogu disco kluba, tako da je zadnje dane života doista burno proživjela. Prethodnih godina brod je prevozio maksimalno do 30 tisuća putnika godišnje, a u vlasništvu Atlasa ukupno oko 250 tisuća, daleko više nego na svim njenim dotadašnjim putovanjima. Nažalost, njezin parni stroj, točnije stara kaldaja (parni kotao) više nije mogla izdržati ovako dinamične plovidbe pa je bespomoćna ANTIKA u jesen 1977. godine otegljena u Rijeku dubrovačku, a potom u Split. 

U rujnu 1978. godine, nakon godinu dana čekanja na mrtvom vezu, ANTIKA je konačno izrezana u Svetoj Kaji pored Solina, prekoputa mjesta gdje je i rođena, svojoj posljednjoj luci u koju je po drugi put uplovila, ali ovaj put bespovratno. ANTIKA je ostala u lijepom sjećanju kao brod koji je u mnogo čemu revolucionarizirao pojam shvaćanja modernog turizma i donio u Dubrovnik sasvim nove poglede na njega.

 ANTIKA je bila i posljednji putnički brod na Jadranu koji je za pogon glavnih strojeva koristio  paru. Tako je ovaj brod zanimljive prošlosti obilježio završetak jedne značajne povijesne faze razvoja putničkog brodarstva na hrvatskoj obali. Spomenut ću još da je uglavnom u vrijeme Atlasa  zapovjednik broda bio Bogdan Šarić iz Dubrovnika.

Fotografije koje prilažem su iz moje arhive, a ostale su iz monografije Jadrolinije kao i dio podataka koje sam postavio po odobrenju Marijana Žuvića, glavnog autora monografije i tadašnjeg predsjednik uprave Jadrolinije  Slavka Lončara.