Apola je za izlet iznajmio Hitchcock, od Astaree su strahovale male barke, a prvi Argosy plijenio je ljepotom
Piše: Ivo Batričević
Atlas započinje s radom 1. siječnja 1964. godine. Ovaj esej posvećen je njihova tri povijesna broda. To su njihov prvi brodić Srđ, odnosno Apolo, Argosy (prvi) i Astarea. Sva tri broda Atlas je u doba osnutka ustvari nabavio kao polovna plovila koja su prethodno bila izgrađena za mornaricu ondašnje države.
Srđ, odnosno Apolo
Prvi brodić od samog osnutka Atlasa bio je registarske oznake DB 650 te imena Srđ koje je veoma kratko nosio, ali uglavnom se zvao Apolo. Bio je građen u Puntu na otoku Krku te je bio paradni brod za ondašnje vojne časnike. Izgrađeno ih je više istih te eto jedan od njih kupuje Atlas i preuređuje ga za svoje potrebe jednodnevnih izleta, putovanja.
Šezdesetih godina Apola je unajmio za cjelodnevni izlet do Mljeta sir Alfred Hitchcock sa suprugom i platio je 200 američkih dolara. Apolo je uglavnom plovio od Cavtata i po Elafitima, ali negdje 70-tih godina se sudario s tadašnjim brodom Argosy istoimene firme te je potonuo. Odmah je izvađen te se pristupilo popravku u korčulanskom brodogradilištu. Njegov popravak je bio težak jer je imao specijalnu vrstu drvene dijagonalne gradnje tako da je nakon popravka plovio veoma kratko i vjerojatno je nakon toga rashodovan u brodogradilištu Korčula.
Prvi Argosy
Prvi brodić imena Argosy izgrađen je u Puntu na otoku Krku kao vojna barkasa te ga je Atlas kupio i preuredio za svoje potrebe jednodnevnih izleta. Bio je dug 12,5 metara, a Atlas je u njega ugradio dva nova Volvo motora po 180 Ks. Najduže su na njemu bili zapovjednici Jozo Pažanin, Tomo Perdija i Pero Sturica koji je bio i njegov zadnji zapovjednik. Zbog dotrajalosti Argosy su izvukli na škveru Mokošica te su ga probali prodati uz početnu cijenu od 750.000 dinara (izvor: Atlas press br.83 od 16.12.1979.). Na kraju nije prodan te se u dosta lošem stanju uklonio sa škvera 80-tih godina i završio na otpadu. Brodić je bio doista lijep, kao što se može vidjeti na fotografiji.
Astarea
Brod Astarea je građen 1952. u Brodogradilištu 'Ivan Cetinić' u Korčuli kao vojni torpedni čamac oznake TČ 161. Amerikanci su 1945. poklonili Jugoslaviji osam torpednih čamaca tipa 'Higgins' i poslije su, uz neke male modifikacije, po američkim nacrtima takvi brodovi građeni u Korčuli i nešto malo u Trogiru. Točan broj izgrađenih brodova nikad nije objavljen, ali vojni stručnjaci tvrde da ih je bilo oko 80 komada. Atlas ga kupuje te za svoje jednodnevne plovidbe preuređuje u Tivtu 1971. godine.
U popisu posade je vidljivo da je prvi zapovjednik broda Astarea bio Petar Miličić od 24. svibnja 1971. do 8. lipnja 1972. Drugi zapovjednik je bio Pavao Šain, a treći Antun Tošić, dok ostali nisu poznati autoru. Astarea je bila izgledom specifičan brod, a njegovi jaki motori ugrađeni za vojne potrebe torpednih čamaca proizvodili su buku. Nakon preuređenja Astarea je prazna plovila brzinom od 16 do 18 čvorova te je skoro klizala po površini mora. Kada je bila puna turista brzina je bila dosta manja te je brod takoreći gurao more i pravio veliku maretu od koje su strahovale barke i svi su se gledali njega largat ili pod malom brzinom okrenuli bi provu u valove. Astarea je plovila u dubrovačkom i splitskom okružju, a zbog velike potrošnje goriva Atlas ga je prodao krajem 1982. godine. Kupio ga je Obrad Kovačević i u Đenovićima u Boki kotorskoj pretvorio u plutajući bar, disko, odnosno zabavni klub. Radio je nekih desetak godina, a onda je počeo propadati. Zaprijetila je opasnost da potone uz obalu Đenovića pa ga je plovna dizalica podigla iz mora i premjestila na obalu u okviru marine u Zelenici. Kako vlasnik nije ništa plaćao, a brod je potpuno propao, uprava Marine je odlučila da se nekadašnja Astarea izreže i odvede na otpad 2007. godine.
Na dvije lijepe priložene fotografije može se vidjeti brod Astarea, i to u punoj brzini bez putnika, i u Pomeni na otoku Mljetu, nakon otvaranja Atlasovog hotela Odisej 1978. godine.
ASTAREA Rol izdat 24. svibnja 1971. i pohranjen 30. travnja 1975. Isti dan izdat drugi rol, koji je pohranjen 12. kolovoza 1982., što je bio i njegov kraj u Dubrovniku.
Kapetan Pero Miličić je napiso: Na "Astarei"sam bio od 24. svibnja 1971. godine do 8. lipnja 1972. kada sam se iskrcao u Umagu. Zamijenio me je kapetan Pavo Šain. To znaci da je započeo plovidbu 24.5.1971.
