Preskupe česme i euri agregatora koji klize iz državnog i gradskog proračuna

"Jednu česmu u Lapadu platili smo 8.000 eura. Ima ih sedam, što znači da smo ukupno izdvojili 56.000 eura", piše u priopćenju gradska vijećnica SDP-a Anita Bonačić Obradović. 

"Firma od koje je Grad Dubrovnik kupio česme nudi besplatno graviranje i besplatno postavljanje, ali to nismo iskoristili te nas je samo ugradnja sedam komada koštala dodatnih 34.000 eura. Zašto? Ne znam, jer nisam dobila objašnjenje ni nakon što sam to pitanje postavila na prošlom Gradskom vijeću", navodi.

"Je li bilo većih zemljanih radova? Velikih kopanja? Dovođenja cijevi? Ako je i bilo, zašto se česme nisu postavile na mjestima gdje priključci već postoje i gdje kopanje nije potrebno? 34.000 eura za postavljanje 7 česmi.  To je prva problematika. Druga je, zašto smo prihvatili ponudu koja je i do tri puta skuplja od druge firme, koja također prodaje iste takve česme, i to s termostatom? Cijena kupljenih česmi iznosi 3.100 eura po komadu, dok se slične uz dodatak termostata, mogu pronaći za oko 1.050 eura (uz rabat 10%). Ukratko, za isti novac mogli smo dobiti dvostruko ili trostruko više česmi.Riječ je o projektu (participativno budžetiranje) koji je sam po sebi neupitno odlična ideja,posebno u ljetnim mjesecima kada su temperature visoke. Ali zašto ili zbog koga je potrebno uzimati ponude koje su skuplje, ako uz malu pretragu možete sve naći jeftinije ili bar opciju poput besplatnog postavljanja istih", dodaje. 

Dalje se osvrnula na taksiste. 

"Drugo pitanje odnosi se na taxi agregatora, i curenja novca. Kako iz gradskog, tako i iz državnog proračuna. A svi šute. Tema je napokon izazvala reakciju vladajućih nakon mog gostovanja u jednoj emisiji gdje sam istaknula problematiku te nakon postavljenog pitanja na posljednjem Gradskom vijeću. Agregatori, firme s po 200–300 taxi vozila, ne plaćaju porez redovito kao svi drugi. Nakon tri mjeseca ugase firmu, otvore novu, u jednom danu prebace stotine vozila i zaposlenika, i cijela priča kreće ispočetka. I nikome ništa. Tko gubi? 1. Grad Dubrovnik", navodi Anita Bonačić Obradović i iznosi kako "tim firmama nisu naplaćivane dozvole za taxi vozila".

"Agregatori s više od 100 automobila trebali bi plaćati upravo toliki broj licenci. Ne plaćaju. Prolaze Zonom posebnog prometnog režima bez ograničenja i bez dozvola, dok naši sugrađani moraju platiti PPK da bi otišli na Stradun, odveli dijete u glazbenu školu ili otišli u ljekarnu", ističe i apostrofira kako onda gubi i Hrvatska. 

"Agregatori godinama ne plaćaju porez, i to sustavno. Procjenjuje se da je od 2016. godine izgubljeno više milijardi eura. Samo ove godine, pet najvećih agregatora s više od 100 vozača po jednom agregatoru, utajilo je više milijuna eura - službeni podaci Porezne uprave s „lista srama“. Crno na bijelo. I sve se to moglo spriječiti", poručuje. 

"Zakon postoji te vrlo jasno propisuje obvezu lokalnih samouprava da naplaćuju dozvole po broju vozila. (+100 vozila, naplaćuje se 100 dozvola) ili da se porez plaća na mjesečnoj bazi. Da se to provodilo, Grad Dubrovnik bi već prije tri godine zaustavio rad tih agregatora i zaustavio bi ozbiljnu štetu po gradski proračun. Ili država za državni proračun", smatra. 

"Ako se zna da su agregatori godinama djelovali izvan zakona, da je postojala svijest o tome, i da je čak javno rečeno da se radi o “pranju novca“, onda se postavlja pitanje: Zašto nitko nije reagirao, i koga se štitilo? I opet ostaje dodatno pitanje: zašto tek sad ako se sve znalo?", zaključila je gradska vijećnica SDP-a, Anita Bonačić Obradović.