Strašna tragedija na Buži potresla je regionalnu javnost. Podsjetimo, veliki valovi povukli su u more bosanskog državljanina dok se fotografirao s obitelji i on se, nažalost, utopio. Riječ je o valovima koje je prouzrokovao lebić, iako je većina Dubrovčana mislila da se radi o jugu. I lebić, i jugo su vlažni vjetrovi, pušu s mora, ali iz različitih smjerova. Jugo puše iz jugoistočnog smjera, a lebić iz jugozapadnog (između njih je oštro). Glavna razlika je da jugo puše znatno češće, no lebić je opasniji, jer su njegovi valovi kaotičniji. Primjerice, lebićada koja je zadesila Split 1999. godine dosezala je Dioklecijanovu palaču.

Ovo nikako nije prvi slučaj tragedije u nevremenu s jugozapadnim vjetrom. Starijim kupačima s Danača još je uvijek u svježem sjećanju pogibija našeg sugrađanina s kraja prošlog stoljeća. Naš voljeni Dančar je, za razliku od bosanskog državljanina koji vjerojatno nije imao puno iskustva s morem obzirom da je iz Tuzle, na kupalište podno Gradca dolazio svaki dan i poznavao je svaki kamen. No zbog lebićade nije uspio izaći.

I autora ovog teksta lebić je na Dančama nekoliko puta doveo do panike. Mučio sam se s izlaskom iz mora, taj vjetar na Danče tuče pod čudnim kutom i reže po nogama kada se spremaš na izlazak, a čovjek bi na prvu obzirom na smjer vjetra rekao da je riječ o jačem maestralu. Nisu ni blizu, sjeverozapadnjak je znatno benigniji od jugozapadnjaka. A onda mi je jednog dana veliki Dančar i zaljubljenik u plivanje, te vaterpolo, Đuro Kolić, u čiji se spomen svake godine održava maraton, rekao što da radim ako u slučaju lebićade ne mogu izaći iz mora na Dančama.

-Ako ne možeš izaći iz mora, mozak će ti na prvu signalizirati da plivaš na Bellevue, jer je tamo plićak. Ali to nije dobra ideja, jer valovi pušu iz tog smjera, pa ćeš se morati s njima boriti i nećeš uspjeti. Stoga, treba plivati prema valovima na pontu od Danača, taj dio je najteži, ali nije dug, pa onda zaokrenuti prema pučini, a kada se udaljiš od stijena, trebaš se pustiti da te valovi nose prema gradu i Porporeli. Jedino gdje možeš izaći je Porat. Ovo pravilo ti vrijedi i ako se kupaš na Buži – očinski mi je govorio Đuro Kolić.

Te su mi se njegove riječi iznova vratile nakon tragedije na Buži, ali s obzirom da je od tog savjeta prošlo više od dva desetljeća, nisam na kraju bio siguran jesam li ja to sanjao, umislio, što li mi je gospar Đuro točno govorio, je li možda i on sam bio u toj i sličnoj situaciji, pa je uspio izaći tek u Portu... Stoga sam se obratio jednom starijem Dančaru da ga pitam zna li išta o Đurovom zaključku o plivanju u Porat po lebićadi.

-Znam za tu njegovu teoriju, kako da ne. Nigdje se prije ne može izaći, čak ni u Šulića. Jedino je Porat zatvoren od lebića i to je najbliže mjesto pogodno za izaći iz mora. Nisam sad siguran je li Đuro imao to iskustvo izlaska u Portu, ali sigurno je na Dančama, ili on sam imao ili svjedočio nekim neugodnostima po lebiću, čim je govorio o toj ruti. Točnije rečeno, svi mi dugogodišnji Dančari imali smo neugodna iskustva s lebićadom. Inače, najteže je na Dančama otplivati do ponte, na Buži je primjerice puno lakše i puno bliže doći do Porta. Naravno, da bi se to uspjelo, osoba mora biti dobar plivač, teško da je ovaj nesretno poginuli spadao u tu kategoriju. A možda je odmah izgubio svijest čim su ga povukli valovi – kazao nam je ovaj Dančar.

Također, obratili smo se i Ivani Kolić, kćeri Đura, da je pitamo je li joj možda otac pričao o ruti prema Portu.

-Jest, više puta mi ju je spominjao. Svi iz njegove generacije znali su da ako po lebiću ne mogu izaći iz mora na Dančama da plivaju u grad. Nije mi nikad rekao da se njemu dogodila slična situacija odnosno da je on sam plivao. Ne znam ni je li se dogodila nekome drugome, ali iz svega ovoga je jasno da su oni bili svjesni opasnosti lebićade, te da su zaključili da je ovo najbolje i najsigurnije. Uglavnom njihova teorija je bila da je Porat jedino rješenje. Ovo vrijedi ne samo za Danče, nego i Šulić, te Bužu. Što se tiče šiloka, Danče su koliko toliko zaklonjene, mora baš biti veliko nevrijeme da se na Dančama po jugu ne može izaći vani. A ti valovi od juga nose i na Bellevue, pa je tu skroz drugačija situacija nego kad je lebić – kazala nam je Ivana Kolić.

Naravno znatno je drugačija situacija i u kojem se godišnjem dobu čovjek nađe u moru obzirom na temperaturu. Jasno da nije isto biti u valovitom moru u ljeto ili jesen kada je toplo, ili sada oko Nove godine što se upravo dogodilo na Buži. Naš sugrađanin Pero Dubčić godinama se kupa čitavu zimu na Bellevueju, pa ga pitamo koliko prosječna osoba može ostati u hladnom moru prije nego krene ozbiljno pothlađivanje?

-Ne treba nikakvo posebno iskustvo za ostati duže u hladnom moru, sve je stvar glave. Ja sam već prve godine mog zimskog kupanja bez ikakvih posebnih priprema mogao ostati i po uru vremena. Nisam to postepeno dizao. U prosjeku plivam nekih 45 minuta čak i kada se more spusti na 12, 13 stupnjeva. Ovih dana je more oko 16, što znači da bi se moglo ostati i duže. Naravno, uvjet je da plivam i tako se zagrijavam, ne bih mogao toliko ostati da se samo bućkam. Ali uvijek mogu ostati između 45 minuta i uru vremena prije nego što mi se počnu kočiti prsti i zglobovi. Nakon tog vremena vidim da ne mogu vezati špigete na cipelama i treba mi neko vrijeme da mi zglobovi opet profunkcioniraju - govori nam Dubčić svoje iskustvo i ponavlja da je sve stvar glave.

Cijeli život kupa se na Bellevueju koji je izložen jugu, pa nas interesira je li mu se ikad dogodilo da nije mogao izaći po velikim valovima?

-Ne, nikad mi se nije dogodilo, na Bellevueju se uvijek može izaći po jugu, ipak je riječ o plaži s plićakom. Naravno, nekoj starijoj osobi ili nekoj koja se ne snalazi u moru, mogao bi biti problem, ali netko tko pliva, u nekoj je formi i često je na moru, uspjet će izaći – zaključuje Pero Dubčić.

Uglavnom, nadamo se da vam informacije iz ovog teksta nikad u životu neće trebati. Vjerojatno vam ova ruta neće pomoći po jačem nevremenu, ali dobro je znati ovu teoriju ako se nađete u moru po jakom, ali ne i olujnom lebiću.

Maro Marušić