Da se, na daj Bože, izlije kakva nafta u Jadransko more ili kakvom genijalcu u vladi padne na pamet mijenjati nešto u turizmu radi „uštede i racionalizacije“ i gosti nas tog ljeta odluče zaobići, mogli bismo lijepo preko granice razvući veliki natpis „BANKROT“ te se svi kolektivno ubiti pa uzoru na one američke vjerske sekte iz devedesetih.

Velika je, dakle, naša ovisnost o turizmu i turistima i zato smo prisiljeni trpiti njihove hirove i gluposti ma kako bizarne one bile. A zahtjevi su raznovrsni, a glupost beskrajna. Od onih koji su pročitali da je ovdje jednom bio rat pa ih zanima gdje se mogu nabaviti pancirke i šljemovi, pa do genijalaca koji se čude zašto dubrovačke zidine držimo tamo cijele godine kad ih lijepo krajem rujna možemo razmontirati i postaviti opet početkom iduće sezone.

Kao da je osim njih samih, i njihov mozak otišao na godišnji pa nije rijetkost da nadobudni Čeh odluči skoknuti do Italije na madracu na napuhavanje ili se debeli Nijemac odluči prošetati Dinarom u japankama i gol do pasa. Alkohol je neizbježan pratioc svakog godišnjeg odmora i to je u redu ako je opijanje u nekim razumnim granicama, ali, kao što svi znamo, riječi „alkohol“ i „razumne granice“ rijetko idu skupa što otvara cijeli spektar novih gluposti i bizarnosti koje se mogu očekivati. Da ne bude zabune, većina turista su normalni, pristojni ljudi koji su došli odmoriti se i uživati u našoj zemlji, ali takvi nisu dio ove liste. Dame i gospodo, slijedi onih drugih deset posto:

1.      Štreber – On voli biti spreman, ništa ne prepušta slučaju i za odmor od sedam dana pripremao se deset mjeseci. Listao je turističke vodiče i brošure, pretraživao internet, maltretirao ljude koji su već bili tamo da mu preporuče sve u cilju da na svoje odredište dođe potpuno spreman. Ima toliko informacija da o gradu kojeg posjećuje zna više od bilo kojeg njegovog stanovnika, ali ni to mu nije dosta te odmah po dolasku kreće u manijakalnu jurnjavu u nastojanju da posjeti što više mjesta pa ga se može vidjeti u obilasku crkava i samostana, sjedišta mladeži HSP-a, lokalne birtije i javnog WC-a. I sve s jednakim izrazom oduševljenjana licu. Ono što je posjetio, želi i fotografirati pa će se za dobru fotografiju bez problema popeti na građevinsku skelu, puziti po podu ili riskirati život pred jurećim automobilima.

2.      Hiperaktivni avanturisti – Oni se nisu došli odmoriti nego upravo suprotno. Nabrijani su ko' Maja Šuput i ona iz Colonije skupa, ne piju koktele nego red bull. Konvencionalne aktivnosti kao bungee jumping ili rafting njima su dosadne. Oni bi malo začinili stvari pa se se lako odlučuju na plivanje do Italije leđnim stilom (na karti se činilo blizu), planinarenje u japankama po Dinari ili lov na poskoke po Biokovugolim rukama. Najbliže ekstremnom sportu ipak dođu na drugi način, kada ih HGSS helikopterom vozi u na odjel traumatologije u obližnju bolnicu.

3.      Osvajač – strana verzija onoga što u Dalmaciji zovemo galeb. Voli „sve što vole mladi“ iako je dobrano zašao u četrdesete. Glavna lovišta su mu plaže i noćni klubovi u kojima se ističe ko' Modni Mačak na Vucovom koncertu. Može ga se prepoznati po havajskoj košulji, plastičnim sunčanim naočalama i bezuspješnim pokušajima da uvuče škembu i istakne mišiće. Fore su mu starije od Dikana Radeljaka pa je zadnja koja je na njih pala bila neka polupijana, kratkovidna Belgijanka koju je upoznao na otvaranju Dubrovačkih ljetnih igara '87.

4.      Klošar – mi koji nemamo love za otputovati na neko skupo odredište (a to je danas manje-više svako), godišnji provodimo doma. Ali ne i on, pa ni pod cijenu jedenja starih pašteta i skupljanja ostataka neprodane ribe s tržnice. Nije mu ovo prvi put da ide na odmor „bez prebijene pare“ tako da je vještine preživljavanja ispraksirao bolje nego Bear Grylls i MacGyver zajedno. Nebi odmor ni trebao biti privilegija samo za bogate, ali brate mili uštedi tih par stotina eura da se ne moraš hrvati s galebovima oko pola cipola i glave od lokarde.

5.      Bahati bogataš – od klošara je jedino gori bahati bogataš. Zamislimo na čas Željka Keruma u trenucima opuštanja i bit će nam jasni razmjeri bahatosti, divljaštva i neukusa ovog primata. Novac je najčešće stekao na „hrvatski način“, dakle pljačkom i privatizacijom. Budući da je do novca došao relativno brzo i lako, ne zna ga ni cijeniti i razbacuje se njime ko Mamić u narodnjačkom klubu. Konobare, sobarice i ostalo osoblje u hotelima, restoranima ili aerodromima smatra nižim bićima čija je jedina svrha u životu da ugađaju njegovom visočanstvu,a ni bizarni zahtjevi mu nisu strani pa će tako tražiti posebnu sobu za svoju mačku i prehranu koja će sadržavati posebne vitamine koji se mogu naći samo u slezeni pohanog madagaskarskog lemura.

6.      Usamljena dama – već godinama obilazi ista mjesta tražeći princa u bijelom audiju. Kako godine prolaze, cijela stvar se (kao i spomenuta dama) malo otegnula, ali šanse još postoje i dok je tako ona će snimati situaciju držeći se naoko hladno i rezerviranu u kutu šanka. Zna da joj godine nisu saveznik pa ih pokušava prekriti tonama šminke koju nanosi uz pomoć teške mehanizacije koju za tu priliku iznajmljuju od Ljuba Ćesića Rojsa.

7.      Alkoholičari –ponešto alkohola je sasvim pihvatljivo na godišnjem odmoru, ali kada vidim turista da u 11 sati za hotelskim šankom „doručkuje“ duplu lozu nije mi jasno zašto je uopće dolazio kad se ionako ničega neće sjećati. Ti mirni, usamljeni pijanci čak i nisu toliki problem, ali kad pijani Australac dobije poriv seksualno općiti s mačkama, psima i domaćim životinjama, e tada znate da su stvari otišle malo predaleko. Posebna kategorija pijanaca zove se „Rusi“ koji često iz aviona izlaze kotrljajući se mrtvi-pijani niz one stepenice. Prva stanica u njihovom obilasku Hrvatske nije hotel ili neki muzej već hitna pomoć odakle nakon ispumpavanja nastavljaju svoj veseli odmor.

8.      Velike grupe – ovisno o prilici, može ih se nazvati stadima, krdima ili čoporima. Lako ih je prepoznati: velika grupa ljudi koji besciljno tumaraju ili prate jednoga među njima kojeg smatraju najpametijim i najsposobnijim. Ne, nije Thompsonov koncert, ovi su rijetko odjeveni u crno i nemaju poriv mjeriti kukuruz svakih pet minuta. Kreću se, jedu, spavaju i zabavljaju u svi skupa po principu „kud svi Turci, tu i mali Mujo“, a poseban izazov predstavlja njihov prelazak preko ceste i u tu se svrhu promet zaustavlja i po nekoliko sati.

9.      Businessman –godišnji provodi s mobitelom na uhu i laptopom u krilu. Ponekad ga se može naći i sa bluetooth slušalicama pa izgleda da priča sam sa sobom što samo pojačava dojam poludjelog šizofreničara kojeg ostavlja. Na odmor dolazi bijel kao Ivo Josipović, a takav se i vraća kući jer u deset dana koliko je proveo na praznicima, sunce je vidio točno dva puta. Vožnja brodom, izležavanje na plaži ili obilazak znamenitosti predstavljaju mu bespotrebno gubljenje vremena jer za to vrijeme ima važnijeg posla-derati se na podređene na drugom kraju svijeta koji baš ništa ne mogu napraviti kako treba.

10.  Kritičar – osjećaj za uživanje nije uspio razviti ili mu je kirurški otstranjen prilikom rođenja tako da jedino što mu preostaje je žaliti se na sve i svašta. Već je nekoliko puta bio na odmoru i svaki put se gorko razočarao tako da je potuno siguran da će mu ovo biti najgorih sedam dana u životu. Pritužbe počinju već po dolasku u hotel je krevet prekratak ili predug, premekan ili pretvrd, a balkon nije na sjevernoj nego sjeveroistočnoj strani hotela. Pravi pakao počinje po dolasku na plažu jer mu ne odgovara temperatura mora i prevelika količina riba u istome i želi da se to smjesta riješi. Također, u brošuri je bilo nacrtano žuto Sunce, a ovo naše je više nekako narančasto, a od tisuću otoka koje su mu rekli da Hrvatska ima, on je za sad nabrojio samo šest. Najljepši dio odmora za njega nastupa po povratku kući kada po forumima pljuje po destinaciji koju je posjetio.

Davor Novevski