Jednom je jedan poznati znanstvenik rekao da su ljudska glupost i svemir beskonačni, ali da za ovo drugo nije siguran. Tako se može reći i za ljudsku zloću! Da se tim ljudima, koji bacaju otrov kako bi psi i mačke uginuli u mukama, sudi, bilo bi to ubojstvo s predumišljajem. Ali ne, tim ljudima se ništa neće dogoditi. Oni će i dalje nastavit vodit svoj život bez da će ih imalo peći savjest. Nastavit će sa svojim ispraznim životima ubojica. Što se tim ljudima mota po glavi kad nabavljaju pa onda ostavljaju otrov po ulici?! Sramota ih je uopće nazivati ljudima, oni su dno dna! 

Kako mogu pogledati u oči svoju obitelj, susjede, slučajne prolaznike, šetače pasa, mazitelje mačaka? Dokad će se trpjeti sustavno trovanje nedužnih životinja? Znate dokad? Dok se ne otruje neko dijete koje će iz čiste znatiželje i trenutka nepažnje svojih roditelja s poda dignuti plavi ili crveni 'bombon' i progutati ga. Tek će se onda, dragi Dubrovčani, dignuti buka. Jer psi i mačke očito za te ubojice nemaju srce, nemaju nekoga tko ih voli, i koga oni bezuvjetno vole, nemaju pravo na život. Nemaju srce ni za ostale građane i žitelje ove Županije, dok se njima ne dogodi. 

Ali nisu ubojice samo u Dubrovniku, ima njih u svakom kutku ovog svijeta i ove Županije. Zadnja takva tužna priča dolazi s Mljeta. 

Pas Castle je bio još jedna žrtva ljudske okrutnosti. Spašen je sa dubrovačkih ulica, udomljen na Mljet gdje je doživio svu ljubav ovog svijeta, a onda je otrovan. 

Castle je mogao biti i vaš pas, vaša mačka, vaše dijete, vaš život. A onda su ga ubili.