Riječ je o osobi rođenoj u Dubrovniku i s prijavljenim prebivalištem u Splitu, ali i osobi koja od naobrazbe ima završenu samo osnovnu školu te se od posljedica narkomanije liječila u komuni. D.M. je, bez ikakve imovine i najčešće, kao “skvoter“ boravio u zapuštenoj kući u vlasništvu Zavoda za socijalni rad u Veloj Luci, a uzdržavao se i preživljavao tek povremenim radom u poljoprivredi i građevinarstvu, a najčešće skupljanjem i prodajom PVC-ambalaže. Dokaznim je postupkom Općinski sud u Dubrovniku utvrdio da je 30. listopada prošle godine u trgovini “Studenac“ u Veloj Luci, nakon što mu je mlada trgovkinja K.Ž. rekla da se smiri, prosvjedujući bacao artikle s polica i više puta rekao “Hoćeš da te ubijem?!“

Vidno preplašena trgovkinja je pozvala policiju da bi istog dana, samo sat vremena kasnije, nakon privođenja u prostorijama Policijske postaje Korčula u Veloj Luci, u namjeri da kod policijskih službenika S.V., I.O. i A.N. izazove osjećaj straha,više puta ponovio “Prokleta vam cijela familija i vaša dica koju budete imali, zapamtit ćete vi mene, mater vam je... u grobu, viti ćete još što će vam se dogodit, vi imate familije, a ja nemam što izgubit!“. Ni to mu nije bilo dovoljno te je policajcu I.O. dodatno rekao: “A tebi ću posebno doći na kuću, vidjet' ćeš!“. Naravno, policijski službenici su ga prijavili jer su navedene riječi kod njih izazvale strah za osobnu i sigurnost članova njihovih obitelji.

Braneći se optuženi je pročitao svoju obranu i sutkinji ustvrdio da “ne zna sve činjenice koje njemu idu u prilog“ i opisujući kontekst događaja, naveo da ga je krampom napao radnik reciklažnog poduzeća u Veloj Luci i udario u rebra te su obojica pala na paletu koja je njemu pukla pod leđima. Pri padu su se sudarili glavama i zadobio je posjekotinu iz koje je tekla krv ali to nije uočio. Nakon toga je otišao u trgovinu gdje ga je zaposlenica, dok se nalazila na suprotnom kraju trgovine, dočekala histeričnom vriskom te ju je, još pod stresom i pun adrenalina od incidenta, upitao “Što ti je, oli me ne znaš?!“ i ustvrdio da joj nije zaprijetio ubojstvom niti je krenuo prema njoj nego prema polici i artiklima koje je u ljutnji pobacao na tle.

Naglasio je i kako nije priveden nego je na poziv policajca S.V. mirno i dobrovoljno pristao otići u postaju gdje je normalno pričao sa službenicima dok se nije pojavio policajac u civilu M.G. i odmah ga po dolasku rukama počeo gušiti uhvativši ga “u kravatu“, od čega je skoro izgubio svijest. Tad je ostalim policajcima povikao “Gotov je, vežite ga!“ Ustvrdio je da su mu naredili da, vezan, sjedne na pod što je bez opiranja i učinio, da bi tad u prostoriju ušao policajac A.N. i svom ga snagom udario nogom u prsa psujući mu i govoreći da bi ga trebalo ubiti. Reagirala je samo policajka koja ga je pitala “Jesi li normalan, znaš li što si učinio?!“ na što joj je uzvratio “Boli me k..., treba ga ubiti!“ ali mu je naredila “Makni se dalje od njega da ne bude većih sranja!“

Zbog boli i nepravde tad je zaprijetio i vrijeđao samo policajca A.N. a ne i ostale, a potom je ustvrdio kako nije rekao da nema što izgubiti jer ima 12-godišnju kćerku zbog koje se zadnje dvije godine trudio srediti život. Kazao je kako se nije bavio kriminalom nego skupljanjem boca i tako sebe i psa prehranjivao. Također je ustvrdio da je policija u zapisniku navela pogrešan datum.

Naveo je kako ga je dan prije tog događaja uhitio policajac Z.Z. i s lisicama u “marici“ doveo u PP Vela Luka i vezanog ga držao u ćeliji, da je bio krvav i kasnije dan odveden u PP Ston gdje je htio prijaviti policijsku brutalnost, ali su mu rekli da to mora učiniti u Državnom odvjetništvu. Potom je odveden u Villa Palmu, a 1. studenog i u ODO Dubrovnik.

Sud je kao nevažan i odugovlačeći odbio prijedlog za saslušanje policajca Z.Z. a u dokaznom postupku se optuženi ispričao trgovkinji, a policajci-svjedoci su iznijeli niz bitnih detalja, ali suprotno od optuženika, tvrdeći da ga nisu tukli. Također, negirali su da je spomenuta policijska službenica uopće bila u prostoriji. No, prostorije PP Vela Luka nemaju videonadzor, za razliku od PP Korčula gdje ih je postavljen veći broj, tako da je otpala mogućnost takvog dokaza.

Sud je ocijenio kao međusobno suglasne i vjerodostojne iskaze svjedoka, kako trgovkinje tako i policijskih službenika. Sud se u obrazloženju presude osvrnuo na nelogične tvrdnje, posebno o udarcu nogom u rebra od strane policajca - snažni udarac s čizmom na nozi svakako bi okrivljenika srušio sa stolice, što se nije dogodilo.

Uz vremensku kaznu, sud je optuženiku izrekao i sigurnosnu mjeru zabrane približavanja, uznemiravanja i uhođenja spomenute trgovkinje na udaljenost manju od stotinu metara, a ta mjera će trajati godinu dana dulje od izrečene zatvorske kazne. Po pravomoćnosti presude optuženi je dužan podmiriti i paušalne troškove sudskog postupka u visini od 200 eura, dok će sud naknadno odlučiti o visini naknade njegovoj odvjetnici Ani Birimiši koja ga je branila po službenoj dužnosti.