Njegov nećak, Alistair Shipsey govori kako Milat već dulje od godine dana pokazuje znakove demencije što dovodi u pitanje rješavanje brojnih slučajeva ubojstava koji se povezuju s njime. 

Osuđen je za sedam ubojstava u nacionalnom parku Belanglo između 1989. i 1992. godine, ali nekoliko ubojstava ranijih godina ima određene sličnosti s Milatovim metodama ubijanja. Čak i njegov mlađi brat Richard je tvrdio da bi policija mogla otkriti "gomile leševa", piše Express.hr.

Čak i njegov mlađi brat Richard je tvrdio da bi policija mogla otkriti "gomile leševa".

Daily Mail nabrojao je nekoliko slučajeva za koje je Milat možda odgovoran. Prvo je ubojstvo Karen Rowland s početka 1971. godine. Ona je nestala u veljači 1971, a tijelo je pronađeno 13. svibnja iste godine. Ležala je na leđima, ruke su joj bile iznad glave, a odjeća joj je bila skinuta. Posebno je upalo u oči što joj je kraj glave bila pivska boca, što je velika sličnost s tijelima u šumi Belanglo. Međutim, brojni drugi slučajevi su tek tangentijalno povezani s Milatom. Uzmimo tu za primjer nestanak Robyn Hickie iz travnja 1979. gdoine. 18-godišnja djevojka dogovorila je susret s prijateljem u hotelu Belmont, ali nikad nije došla tamo. Policija je zaključila da je pobjegla od kuće. Milat nikad nije bio ni osumnjičen, ali Daily Mail napominje kako je on živio u hotelu u blizini Robynina radnog mjesta. U nastavku pogledajte prve snimke Ivana Milana nakon 10 godina. 

Milat je uhvaćen u 6.30 ujutro 22. svibnja 1994. kad je 50 specijalaca australske policije upalo u njegov dom u Eagle Valeu i navuklo mu na ruke lisičine. "Pa, što vam je? Kakva ubojstva, pobogu?", govorio je policajcima dok su ga odvodili.

Ivan Milat danas služi sedam doživotnih robija jednu za drugom, uz još 18 godina zatvora i bez mogućnosti pomilovanja. Pritom mu nisu uspjeli dokazati da je u najmanje četiri godine iživljavanja na autocesti Melbourne - Sydney pobio još 20-ak drugih djevojaka i mladića.

Njegov otac, Stjepan Marko Milat, rođen je dan nakon Božića 1902. u Blatu na Korčuli. Njegova majka rodila je čak 22 djece, od kojih je najranije djetinjstvo preživjelo samo njih četvero.  Stjepana i njegova brata otac je stoga već na pragu punoljetstva uputio da pođu tražiti sreću negdje drugdje. Neko vrijeme plovili su na prekooceanskom brodu, obavljajući najniže i najteže poslove, da bi, stigavši 1926. do Australije, Stjepanov brat odlučio ostati na Novom Zelandu, a sam Stjepan u Australiji. 

Cijeli tekst pročitajte OVDJE.