"To je tužno. To je bilo jadno. Kad si s nekima i dogodi se tako nešto. Čovjek ne može zamisliti da se to može desiti", rekao je Šetka. Tvrdi da je more bilo veliko i jako, a gazda koji je vozio gliser je ispočetka dao malo glasa. "To je toliko prskalo da smo bili mokri kao da pada kiša i on je smanjio gas i sjekao je valove. On je, vjerojatno, išao prema Dubrovniku. Našao je neku okomicu kada nije trebao skrenuti prema Brsečinama i tada je skrenuo. Ja sam bio najzadnji. Iza toga vozača sam se skupio jer mi je sve kvasilo. Pošto sam sjedio nisam imao orijentaciju pa sam se, da ne padnem, uhvatio za jednu štangu za gliser i to mi je spasilo", objašnjava Šetka. Kaže kako udar nije vidio jer je bio sagnut, a sjeća se zadnje sekunde kada je vozač rekao "Ajme" ili "Bože". "Meni je u tom momentu sinulo da je možda morski pas, greben, nešto što nema neke opasnosti. Stisnuo sam jače svoju ruku i to me spasilo." Šetka kaže kako ne zna kako je udar izgledao i misli da se vjerojatno tijekom udara onesvijestio na desetak sekundi. "Kad sam se osvjestio Viktor je već izašao iz mora jer je bio do pojasa sa glavom i prsima u moru, ali se držao za čamac pa je izašao. Sve se to dešavalo. Dok je on bio u moru i dok je izašao ja sam bio bez svijesti. Bit će da me on dirnuo pa sam došao sebi. Rekao sam mu 'Viktore pa gdje su ljudi?', a on je rekao da se dogodila havarija", priča Šetka. Tvrdi kako su on i njegov kolega u prednjem dijelu čamca vidjeli djevojku koju je Alen osolvljavao sa "kćeri". "Rekao sam Viktoru da je slučajeno ne dira jer može naškoditi slučaju i ozljeđenoj osobi. Rekao sam mu da gleda sa strane ima li ikoga koga bi spasili", rekao je Šetka.