Kako smo prvi pisali, žrtve su muškarac u srednjim godinama i maloljetnik. Kako neslužbeno doznaje Dubrovački dnevnik, u ovom slučaju je kao počinitelj osumnjičen Milenko Radulović, a žrtva je njegov brat, 52-godišnji Mitar Radulović te sin osumnjičenikovog susjeda, 16-godišnji M.A.

Kako je Dubrovački dnevnik već pisao, žrtve su ubijene na dvije različite lokacije iz vatrenog oružja. Prema neslužbenim informacijama, prvo je ubijen maloljetnik, a potom i brat osumnjičenog iz više hitaca. Dogodilo se to na javnom mjestu, što je izazvalo paniku očevidaca. 

Dubrovački dnevnik doznaje kako je maloljetna žrtva ubijena u blizini crkve u samom centru Ploča, dok je Mitar Radulović ubijen pored svog privatnog deponija u industrijskom dijelu grada. Inače, on se bavio sekundarnim sirovinama. Osumnjičeni Milenko Radulović je uhićen u Opuzenu, a mještani tvrde kako vjeruju da je tamo tražio još jednu osobu. No, nema službene potvrde takve informacije.

Braća su bili branitelji veterani, a o ubijenom Raduloviću pisao je prije nekoliko godina lokalni portal Rogotin nazvavši ga "pločanskim kraljem željeza i dobrim duhom grada".

"Mitar Radulović, jedan je od onih „malih“ ljudi koji je svoje sugrađane odavno navikao da na njega mogu računati kad god im zatreba. Općepoznat je u gradu zbog posla kojim se bavi, a Pločani njegove usluge traže svakodnevno. Mitar sakuplja željezo i stari papir i zbog toga, vozeći svoja već legendarna kolica, svakoga dana propješači najmanje deset kilometara kroz gradske ulice, penje se na katove pločanskih zgrada i deponira željezo i papir u improviziranome skladištu na mjestu bivših lučkih baraka, čekajući povoljnu cijenu da bi ih prodao u Jadransirovinu. Skladište mu je trenutačno prepuno starih frižidera, kada, špakera, televizora, strojeva za pranje rublja, kompjutera, bojlera, bicikala, bačava i raznih željeznih predmeta. Zovu ga „Kralj željeza“, jer je potpuno očistio gradske ulice od željeznoga i sličnog otpada", pisao je portal Rogotin prije dvije godine.

U Domovinskom ratu borio se gotovo četiri godine, Početkom rata je bio pripadnik Četvrte gardijske brigade, a nakon toga priključio se neretvanskoj 116. brigadi HV-a. Prošao je brojna bojišta od Dubrovnika do Maslenice i bezbroj puta se izlagao smrtnoj opasnosti.