Neprestani ratovi posljednjih godina, na Bliskom istoku i u Africi, odnijeli su velik broj života i prouzročili zbjeg i raseljenost milijuna ljudi. Generacije djece rođene su, odrastaju i umiru okružene nasiljem i siromaštvom. Život ljudi, a posebno djece, postaje sve teži.

Dvadeseto stoljeće nazivali samo stoljećem rata i nadali se da će gradovi 21., danas, biti zgrade sagrađene od stakla i čelika, okružene mirom, zelenilom, plavim nebom. Sanjali smo svijetle gradove koji se uzdižu prema nebu.

SONGEA, TANZANIJA U većini afričkih zemalja vjeruje se da dijelovi tijela albino osoba imaju magična svojstva te se koriste u ritualnim obredima. U Tanzaniji samo jedan dio tijela albino čovjeka može vrijediti više od četiri prosječna godišnja primanja

Ali preveliki dio svijeta je pozornica gdje je ljudskost ustuknula pred nasiljem, progonom, iskorištavanjem najsiromašnijih i najslabijih. Danas više od 750 milijuna ljudi na svijetu nema pristup pitkoj vodi, a više od 100 milijuna djece ne ide u školu. Prvi put nakon Drugog svjetskog rata broj prisilno raseljenih osoba dostigao je brojku od 55 milijuna ljudi.

Svi oni do jučer su imali svoje živote. Danas traže bolje sutra i komadić mira nakon svih iznevjerenih snova. Nada ipak postoji? Možda je na nebu? Jer uvijek kada je teško, pogledi s napaćene zemlje traže nebo.

Gulu, Uganda: Kaže, oteli su ga negdje na jugu Sudana. Vojnici su odveli dječake koji su mogli nositi puške. Oni koji to nisu mogli, platili su svojim životima

Nebo i patnja su neraskidivo povezani! Posebno danas, na Božić.

Zoran Marinović za Jutarnji list, 25. prosinca 2016.

Ostale fotografije i priče koje stoje iza njih pogledajte na portalu Jutarnjeg lista