Mladić je s roditeljima iz Dubrovnika u Gornju Drenovu kod Sv. Ivana Zeline došao provesti uskrsne praznike, a kako je inače sportaš koji se godinama aktivno bavi judom, u srijedu oko 15 sati odlučio je trčati kako bi zadržao kondiciju. 

Nije ni slutio da će samo koji sat poslije na teren u potragu za njim izaći nekoliko desetaka pripadnika Gorske službe spašavanja, policije, hitne pomoći, lokalnog lovačkog društva...

- Krenuo sam trčati stazom koju mi je pokazala majka, no u jednom trenutku sam krivo skrenuo. No, nisam bio zabrinut jer sam znao da se uvijek mogu vratiti. Problem je nastao kad sam se poželio vratiti i shvatio da je oko mene sve puno puteljaka, a ni za jedan nisam znao kamo vodi. Tada sam shvatio da sam izgubljen - ispričao je za Jutarnji.hr Vlaho, učenik 1. razreda Pomorsko-tehničke škole u Dubrovniku.

Kako dugotrajni boravak u šumi nije ni najmanje očekivao, sa sobom je ponio tek dopola napunjen mobitel, majicu bez rukava, kratke hlače i tenisice. Hrane i vode nije imao. Postajalo je sve hladnije...

- Nazvao sam tatu i rekao mu da sam se izgubio. Oni su mi se u početku smijali i zezali me, jer kako je moguće izgubiti se. Valjali su fore poput "vrati se istim putem" ili "zašto nisi ostavljao mrvice kruha za sobom" - kroz smijeh se prisjeća. No, nakon još sat vremena svi su shvatili da je vrag odnio šalu i da se Vlaho neće znati sam vratiti kući. Otac Denis tada mu je rekao da mu preko Google karata pošalje točnu lokaciju ili da pronađe bilo kakvu cestu, a on će doći po njega.

- Krenuo sam u potragu za njim, no nikako se nismo mogli pronaći. Pokušao sam doći do lokacija koje mi je poslao, no mnoge od njih bile su potpuno neprohodne, pune urušenih puteva, šikare, usjeka... - prisjeća se otac.

Kada se Vlahu ugasio mobitel, jer mu je GPS lociranje iscrpilo bateriju iako je pogasio sve nepotrebne aplikacije, shvatili su da su stvari pošle po zlu. Alarmirana je policija koja je odmah pokrenula opsežnu akciju spašavanja. Za dječakom je u jednom trenutku tragalo više od 40 gorskih spasilaca te lovci i policija kojima se odmah pridružio i Vlahov otac.

Te noći ni za koga nije bilo spavanja, no mladiću nije bilo ni traga. On se sve to vrijeme, kako je ispričao, pokušao domoći bilo kakvog naseljenog mjesta kako bi potražio pomoć. Žeđ je utažio pijući kišnicu iz jednog spremnika, no bio je jako gladan jer je toga dana samo doručkovao, a noć je bila sve mračnija.

- Počelo mi se vrtjeti, teturao sam od umora i gladi. Ranije sam fotografirao tablu Lovačkog društva Srndać na kojoj su bile fotografije što je sve u šumi jestivo, ali to mi sada nije pomagalo jer je mobitel bio ugašen - prisjeća se Vlaho koji je noć dočekao u šumi, pokrivajući se lišćem kako bi mu bilo toplije.

Cijeli tekst pročitajte OVDJE.