Mirko se prije nešto više od dva tjedna upisao u povijest. Trofejom iz Pridea, dodao je i onaj u K-1, te postao jedini borac kojemu je to uspjelo.

„Za mene je to bila jedna vrlo emotivna i posebna večer u kojoj sam uspio uzeti pojas, iako su me mnogi bili otpisali. U toj večeri sam bio najstariji sudionik, u prosjeku deset godina stariji od svakog borca, ali ipak sam dokazao što znači upornost, disciplina, snaga volje i pravi motiv. To je za mene zaista vrh, kruna moje karijere“, počinje priču Cro Cop, legendarni borac koji je početkom prošle godine najavio odlazak iz MMA-a, i povratak svojim počecima - nastupima na K-1 priredbama.

Veliki povratak uslijedio je na priredbi u ožujku u Areni gdje je slavio protiv Raya Sefa. Dva mjeseca kasnije, službeni povratak K-1 priredbi zabilježio je u Madridu, kada je tehničkim nokautom svladao Lorena Javiera Jorgea, a u listopadu je mjesto na završnom turniru osigurao pobjedivši Amerikanca Randyja Blakea. U Zagrebu je potom otišao do kraja.

Tijekom bogate je karijere imao velikih borbi i pobjeda, ali iskreno priznaje, ova je najdraža.

„U mom dnevnom boravku stoji pojas Pridea, tada najveće i najcijenjenije organizacije slobodne borbe, ali da budem iskren, ovaj pojas mi je draži i od njega. Iako je to isto kao i kada pitate, koje vam je dijete draže. Ali malo je ipak ovo zbog okolnosti pod kojima se dogodio. U Prideu sam bio mlađi i zdraviji. K-1 sam osvojio nakon sedam operacija, uoči Pridea nisam imao niti jednu. Tu ima sto stvari. Ovo je još i pred domaćom publikom. To je za mene bila jedna posebna večer i jako sam sretan“, istaknuo je Mirko.

Kao i nakon velike pobjede u finalu K1 World Grand Prixa pred 15 tisuća navijača u Areni protiv nizozemskog Surinamca Ismaela Londta, hrvatski borac i danas poručuje: „Prvo odmor, a onda slijedi odluka o prekidu ili nastavku karijere“.

„Sve preko ovoga bilo bi tražiti kruha preko pogače, a ja nisam taj tip. Vidjet ću. Hoće li biti koji izazov ili neće. Taman i da ne bude, ja zasada nemam za čime žaliti. Imao sam jednu prekrasnu i bogatu karijeru koja je okrunjena ovim K-1 pojasom, pa ako i ne bude više ništa, ja ću biti sretan i ponosan“, naglašava Filipović.

U razgovoru za Media servis otkriva da, bez obzira odlazi li ili ostaje u ringu, nastavlja s treninzima.

„Trening je stil mog života i za mene život nema smisla ako neću svakodnevno trenirati. Bez toga ne mogu, to je jednostavno jače od bilo kakve droge. Ovisnik sam o tim treninzima. Loše se osjećam ako ne treniram i da bih uživao, prvo moram trenirati“, iskreno priznaje hrvatski borac.

Opasku svog prvog protivnika u četvrtifnalu, američkog borca Jarrela Milera da je 'pokraden' i da je to bila pljačka na domaćem terenu, iako je odluka sudaca bila jednoglasna, Mirko ne želi previše komentirati.

„Tko gubi ima pravo da se ljuti. To su ljudi uvijek govorili. Bilo je tu svega, svakakvih komentara, što bi bilo da je došao Badr Hari i da je ovo, da je ono. Kažu ljudi 'da je baba muško, zvala bi se Duško'. Imao je priliku doći do finala, pa što nije došao“, istaknuo je Filipović.

A spomenuti nizozemsko-marokanski borac Badr Hari, koji je Arenu napustio u kolicima zbog puknuća stopala u četvrtinalu protiv Azebajdžanca Zabita Samedova, najavio je da bi se volio boriti s Mirkom, nakon što mu to nije uspjelo u Zagrebu.

„Vidjet ćemo što će od svega toga biti. Definirat ću svoje izazove, ako ih bude uopće bilo. Čovjek treba biti i realan. 10. rujna ću napuniti 39 godina. Iako meni treninzi nisu takav problem, jednostavno me, a to sam već iks puta rekao, ubija ta disciplina, ujutro se probuditi, trening pod 'muss' i obavezno dolazi ekipa koja sa mnom radi. Navečer trening pod 'muss' u 6 sati. Nekad bih ga možda preskočio ili ga napravio i u 4 popodne ili od 9 do 11 navečer. Eto, nekako mi to sve teže i teže pada“, priznaje Mirko te još jednom ponavlja kako ne želi vruće glave donositi nikakve odluke, iako mu neki savjetuju da se povuče dok je na vrhu.

„Jedan veliki trener koji je te večeri bio u Areni, zagrlio me i rekao 'Cro Cop', molim te povuci se sada, tako rade pametni ljudi i pravi šampioni'. Čovjek se povlači dok je na vrhu. Mnogi velikani ovog sporta su ušli u tu zamku i nisu se povukli na vrijeme, pa to krene u neku 'sportsku prostituciju' da se počnu boriti za šaku dolara. Izgube jednu, dvije, tri, pa se žele čupati nazad, pa izgube još dvije do tri, a ne žele se oprostiti s toliko poraza. Mislim da je ovo idealno vrijeme za povući se, ali još ću dobro razmisliti i odmoriti se od svega, regenerirati tijelo i psihu, pa ću donijeti i obznaniti konačnu odluku“, naglasio je Filipović.

Zagreb se pokazao kao odličan domaćin završnom K1 turniru, a publika potvrdila da postoji interes za borilačke sportove. Što Mirko kaže na najave iz K1 organizacije da bi se u Hrvatskoj u budućnosti moglo očekivati još ovakvih priredbi?

„Nisam o tome razmišljao, a ako će to biti u Zagrebu, to će biti zahvaljujući Orsatu Zovku koji je sve to organizirao i koji će, vjerujem, u budućnosti biti producent K-1 priredbi. To sa mnom osobno nema nikakve veze i ako bude, bit će mi drago i zbog Zagreba i ljudi koji vole, cijene i poštuju borilački sport. To je izvrsna stvar i za cijelu regiju i samo naprijed“, zaključuje Mirko Filipović.

Media servis