Tog, za vaterpolo nesretnog, dana 2003. godine zauvijek nas je napustio igrač koji je s Jugom puno toga osvojio, a imao je još puno toga za reći. Prenosimo IN MEMORIAM Ivu Ivanišu objavljen 2003. godine u Slobodnoj Dalmaciji.

- Dvadesetsedmogodišnji bek koji je u gruškom plivalištu prošao sve Jugove kategorije i ostavio trajan pečat svojom igrom i osobnošću, igrom nesretne sudbine završio je život roneći na dah s prijateljima ublizini otočića Bobare u akvatoriju rodnoga Cavtata. Znači, onako kako ga je u najvećem dijelu i proveo – u vodi, morskoj vodi.

Mnogi Jugaši jednostavno ne mogu doći k sebi od šoka, dvaput provjeravaju informaciju o Ivovu stradavanju, nadaju se da sve ipak nije tako crno, ali uzalud. Vaterpolska karijera Iva Ivaniša u subotnje jutro naprasno prekinuta. A mogla je još dugo dati. Podsjetimo se samo dijela njegovih sportskih trijumfa. Kao član hrvatske vaterpolske reprezentacije u kojoj je od 1996. godine Ivaniš se okitio srebrnim odličjima na Mediteranskim igrama u Bariju i Europskom prvenstvu prije četiri godine u Firenci, a sudjelovao je još i na prvenstvu Starog kontinenta u Budimpešti, Olimpijskim igrama u Sydneyu, te na svjetskom prvenstvu u japanskoj Fukuoki.

S vaterpolskim klubom Jug osvojio je europsku Ligu prvaka 2001. kao i LEN kup 2000, a na hrvatskoj sceni dva naslova prvaka 2000. i 2001., te slavio u tri Hrvatska kupa. Od 1994. do 1996. Ivaniš je igrao za zagrebačku Mladost s kojom je osvojio europski tron 1996. te također još dva domaća prvenstva.
Ivo Ivaniš osim po vrhunskim sportskim dosezima, ostat će među novinarima upamćen kao vaterpolist koji je uvijek bio spreman dati izjavu, bez obzira je li Jug dobivao ili gubio utakmice, pa treninzi i okršaji dubrovačkih “gospara” bez njega sigurno neće imati istu draž.

Molitvom za dušu pokojnog Iva Ivaniša i prepričavanjem događaja iz njegovih igračkih dana delegacija Juga jutros se na groblju u Uskoplju prisjetila prije jedanaest godina tragično preminulog igrača našeg kluba.

Predsjednik Lukša Jakobušić, kapetan Nikša Dobud, prijatelj i suigrač Maro Balić i igrač Juga i njegov sumještanin iz Cavtata Paulo Obradović položili su cijeće i zapalili svijeće na grobu pokojnog Iva.

I koliko god se trudili shvatiti što se dogodilo tog dana pokraj otoka Mrkana, i nakon 11 godina svi u nevjerici postavljamo isto pitanje: “Je li moguće da Iva nema?”

Ivo Ivanišu – nedostaješ nam kao sportaš, kao čovjek!

VK Jug