test

GRUŠKA NOGOMETNA LEGENDA RAMIZ PIZOVIĆ RITA 'Čuveni Žungul me zvao kod sebe u Ameriku' (FOTO)

Autor: Vedran Salvia Autori fotografija: V.S., privatni arhiv
Pojam Rite ujedno je u Gružu i pojam vrhunskog malonogometaša. Slušaju o njemu generacije Dubrovčana. O Ramizu Pizoviću kao igraču koji je s loptom mogao što je htio, opće mišljenje biva to da je Rita na samom tronu zlatne vage dubrovačkog malog nogometa.

Naravno, u nogometu svatko ima pravo na neko svoje mišljenje, ali on se cijeni eto baš u Gružu, gdje je on, taj Rita, malo ćemo pretjerati pa reći "davorišuker" i "lukamodrić". Valjda je tome tako jer pričamo o osamdesetim godinama, kad su i nogometne poljane bile dio nekog sretnijeg društva, pa se sve i čini ljepše, a kako neće loptačko umijeće.

Ovaj nekadašnji obalni radnik Luke Dubrovnik prije svega dominirao je na onom čuvenom turniru iza GOŠK-ovog gola. Redali su se osvojeni turniri, nagrade za najboljeg strijelca, najboljeg igrača...

ZA MALI NOGOMET BIO TALENTIRANIJI

- Jesam, bio sam među najboljima, bilo je dobrih igrača, ali mogu za sebe reći da sam bio među najboljima. Igrao sam i za reprezentaciju Dubrovnika na Dalmatijadama, u Splitu smo bili prvaci Dalmacije - govori on.

V.S.

- Do svoje 18. godine sam trenirao u GOŠK-a, tada sam napustio nogomet te se posvetio malom nogometu. Za njega sam bio nekako talentiraniji, bolje me išao.  Igrao sam sidruna, ali cijela ekipa Gingerale je bila uigrana, znali smo se u dušu Mirso, Senko i ja. Bili smo i puni snage – priča Rita. 

Pitamo ga za igrače koji su tih godina obilježili dubrovačku malonogometnu scenu.

- Bili su to vrhunski igrači, šest-sedam ekipa je onda igralo vrhunski nogomet. Bili su tu Mirso Dilberović, Senko Glavinić,  Denis Pršić, Dragan Simić iz Sarajeva. Igrali su i Čagalj, Josipović... – prisjeća se Pizović. 

- Publika je bila spektakularna. okupilo bi se oko tisuću do 1500 ljudi, navijalo se. Stavili bi tribine od Ljetnih igara. Navijalo se korektno, mada jače kad bi došli stranci, recimo ekipe iz Crne Gore, Trebinja, Metkovića. Treba spomenuti i suce koji su bili vrhunski. Pa nama je sudio Mateo Beusan, s njim nije bilo šale. Prigovoriš i odmah od Tea dobiješ žuti karton - rekao je Pizović.

Pitamo ga postoji li utakmica koja mu se najviše urezala u pamćenje.

- Gubili smo od Crnogoraca jedno 6:2. I na poluvremenu sam rekao suigračima da smo fizički jači, da ih možemo dobiti. I počeli smo bolje igrati, smanjili smo na 6:5, kasnije preokrenuli i dobili 9:7. Mene je čuvao neki Ralović, strašan igrač, kasnije mi je prišao i rekao mi da nikad nije igrao takvu utakmicu - kazao je Pizović.

MAJKA MU REKLA ''MA KAKVA AMERIKA''

Čuli smo da se za njega interesirao i legendarni napadač Hajduka Slaviša Žungul, koji je bio superstar tadašnjeg nogometa, kojega je napustio na vrhuncu moći, kasnije postao zvijezda američkog malog nogometa.

- Žungul je došao jedne godine, igrao je za ekipu Amfore, gdje su bili Lovro Špero, Mijo Jerković... Upoznali smo se, nije onda bio niti mlad, ali bio je strašan igrač. Pitao me igram li gdje, rekao sam da sam odustao od velikog nogometa, da igram samo mali nogomet. Pitao me želim li doći "gore" igrati mali nogomet. Kaže da će mi poslati papire. Ali, onda sam radio u Luci, pričao sam s majkom, ona je rekla - kakva Amerika! I ostao sam tu - dodaje.

privatni arhiv

Je li mu žao?

- Žungul je bio kralj Amerike, gledao sam ga na kazetama, to je fantastično. I taj nogomet je zanimljiv, igralo se na većem hokejaškom  terenu s mantinelom, tu moraš biti fizički spreman. Mislim da bi mi odgovaralo. Žao mi je. Sad kad gledam sve skupa, moglo se poći, nešto zaraditi. Bio bih to sad jedan drugi život - govori Pizović.

DANAS SVI GLEDAJU U MOBITELE

Jaki turniri su se igrali i poslije rata.

- Igralo bi se stalno. Bili su tu Pero Miladin, Kočić, Lovro i Maro Kurtela, Milan Petrović, Špero - prisjetio se. Danas više ne igra, ali tu i tamo gleda turnire.

- Pođem tu u Gruž, igra se na male bare, u moje vrijeme se nije tako igralo. Previše je to s četiri igrača u polju, tako i ekipe koje nisu fizički spremne mogu nešto napraviti. Ali to je drugo vrijeme - kaže.

V.S.

Kad smo već kod vremena, koliko se Gruž uopće promijenio?

- To je velika razlika, u moje vrijeme nije bilo dosta ovih stvari, došli su i mobiteli i kompjuteri, svatko ide putem nešto gleda i tipka, u moje vrijeme bih radio do ure u Luci, a onda bi se išao igrati nogomet, igrao se basket, košarka. Ali vidim da je sad korona ljude vratila na ulice, skupljaju se po klupama. Mada nitko ne trči, ne bavi se s loptom. Prije je to drugačije bilo - zaključio je Ramiz Pizović Rita.

*Intervju je objavljen u tiskanom izdanju Dubrovački dnevnik Petkom

Popularni Članci