ELVIS FATOVIĆ: Debakl je ipak preteška riječ za plasman Hrvatske, a na naplatu su došli iznimni uspjesi mlađih kategorija nekih zemalja
Proslavljeni hrvatski vaterpolist, a sada uspješan trener Elvis Fatović, prošlih je tjedana odmarao od sportskih obveza, nakon što je sa svojom Barcelonetom odradio iznimno tešku, ali uspješnu sezonu. Nama odlična prilika za razgovor o svim aktualnostima u periodu dok, kako nam kaže, odmara u Cavtatu s obitelji i prijateljima, i minimalnim korištenjem motora i automobila. A tema se skupilo koliko i vaterpolskih natjecanja u proteklom, ali i nadolazećem vremenu.
Svjetsko prvenstvo u Fukuoki i dalje je aktualna tema u vaterpolskim krugovima. Jeste li iznenađeni što je Mađarska na kraju prvak svijeta, četvrti put u svojoj povijesti?
Mađarsku sam vidio kao ozbiljnog kandidata. Zadnjih godinu dana igraju jako dobar vaterpolo otkako je došao izbornik Zsolt Varga, koji je kopirao svoj način igre iz Ferencvarosa, a taj je način igre donio puno rezultata. No, svi smo nekako prije prvenstva, a pod utjecajem klupskih rezultata, računali da bi Španjolska i Italija mogle biti favoriti. Grci su također postali vaterpolska konstanta kada su medalje u pitanju. Čini mi se kako na naplatu dolaze vrlo dobri rezultati mlađih kategorija u nekim zemljama, poput Grčke ili posebice Mađarske, koja je ovog ljeta osvojila i dosta trofeja u mlađim uzrastima. Ovo je prvenstvo bilo takvo da je, primjerice, poredak od prvog do osmog mogao biti i obrnut, i ne bi bilo čudno. Zato nije čudno što je Mađarska na samom vrhu.
Na proteklom su vaterpolskom mundijalu neke reprezentacije bile ugodno iznenađenje, poput SAD-a, Australije, Francuske, Japana... Čini se kako se karta konkurentnih vaterpolskih reprezentacija pomalo povećava.
Prije smo imali situaciju da se prije velikog natjecanja može nešto prognozirati, barem jedan finalist. Sada je situacija nešto drugačija. Rekao bih da su Amerikanci već neko vrijeme postali konstanta, pogotovo jer se bliže Olimpijske igre u Los Angelesu 2028. godine. Većina igrača igra u odličnim europskim klubovima, Dejan Udovičić je napravio sjajan posao. Hallock u Pro Reccu, Irving u Bresciji, Daube u Jugu. Neeuropske su zemlje prije igrale iz ljubavi i bile zadovoljne plasmanom na Olimpijske igre, no sada se to mijenja, znam po iskustvu u Australiji. A vidimo da su tu i Francuzi sada konkurentni, jer i njima se bliže Olimpijske igre u kojima su domaćini. Puno se ulaže, a tu je i pomoćnik Vjeko Kobešćak i vidi se njegov obris igre, pogotovo u obrani. Španjolska i Italija su najviše napravile u zadnjih nekoliko godina, a sada su im se priključili Grčka i Mađarska. Moramo spomenuti i Srbiju i Crnu Goru. I oni su doživjeli određene promjene u proteklom vremenu, pa su ugodno iznenadili u Fukuoki.
Trener Jug Adriatic osiguranja Vjekoslav Kobešćak i trener Barcelonete Elvis Fatović u zagrljaju nakon osvojenog zlata na Olimpijskim igrama u Londonu 2012. Tada u funkciji pomoćnih trenera izbornika Ratka Rudića.
Hrvatska je Svjetsko prvenstvo završila na devetom mjestu. Neuspjeh jest, no je li debakl?
Preteška je to riječ. Trebao bi biti neuspjeh tri, četiri natjecanja zaredom, pa da možemo govoriti o debaklu. Moglo je poći u sasvim drugom smjeru. Grčka je, recimo, gubila od SAD-a u i pet razlike, da bi na kraju ipak pobijedila i zamalo postala prvak svijeta. Hrvatsku su milimetri dijelili da svlada Crnu Goru. Nije zadovoljavajuć rezultat završiti deveti, jer svima je bio cilj ući u prva dva i dobiti vizu za Olimpijske igre u Parizu sljedećeg ljeta. I imati mirnu zimu. Jer dolazi zima s dva velika natjecanja u mjesec dana, na kojima će se tražiti još viza za Pariz. Mislim kako Hrvatska ima snagu i kako će ovo samo biti motiv za brz povratak tamo gdje joj je mjesto.
Europsko prvenstvo će se od 3. do 16. siječnja 2024. održavati u Izraelu. Potom slijedi Svjetsko prvenstvo od 2. do 18. veljače u Katru. Je li takav raspored zdrav za vaterpolo? Ne samo za igrače za koje je jasno kako nije, jer treba ugurati i klupska natjecanja, nego i za popularnost ovog sporta?
Tema o kojoj pričamo stalno. Nadamo se da je ovo zadnja godina da će tako biti. Sve je to zbog COVID-a, u zaostatku smo jedno natjecanje. To su stvari koje se, nažalost, događaju u našem sportu i nisu dobre. Mislim da će tu najviše patiti klubovi. Većina reprezentacija se u prvom i drugom mjesecu bori za Olimpijske igre, pogotovo na Svjetskom u Dohi. A mi već nekih sedam dana nakon, krećemo s Ligom prvaka. Igrači će nakon toga biti emocionalno i fizički potrošeni. Svaka utakmica nam je bitna jer ove godine se u Ligi prvaka igra final four, a ne final eight. Svima je slično, osim Mađarima i Grcima koji su osigurali plasman u Pariz. Njihovi će treneri čak moći kalkulirati o sastavima za Europsko i Svjetsko. Ali da nije dobro, nije, kako nama, tako i drugima.
Kad smo kod klubova, trenutno odmarate nakon dobro odrađenog posla s Barcelonetom u protekloj sezoni. Prvenstvo, Kup i bronca na završnici Lige prvaka u Beogradu i to nakon zahtjevnih utakmica s Jugom, Novim Beogradom i Vouliagmenijem.
Imali smo jako tešku sezonu, tako da smo itekako zadovoljni rezultatima. Imali smo, prije svega, tešku nacionalnu sezonu sa sjajnim protivnikom. Sabadell je bio izvrstan protivnik. Dva puta su nas pobijedili u regularnom dijelu. Mi smo u finalu protiv njih uložili sve snage i pobijedili ih u dva susreta. Sabadell je pobijedio Ferencvaroša, Juga... Uz to, Barceloneta je prvi put u povijesti osvojila grupnu fazu Lige prvaka. Bila je to stvarno velika stvar za nas. Izgubili smo u tom polufinalu na peterece od Novog Beograda, iako osobno mislim da smo trebali pobijediti u regularnom dijelu, ali učinili smo neke greške. Imali smo i vodstvo u toj utakmici. Bilo je tu i nekih drugih stvari ali sada više nema veze, to su stvarno neke druge stvari. Ali sve u svemu, napravili smo progres u igri. Sada smo minimalno promijenili ekipu. Umirovio se Francisco Fernandez i bit će mi pomoćnik. I Dušan Matković više neće igrati, ide put Francuske. Doveli smo kvalitetnog igrača – šutera Bernata Sanahuju. Nama je falio šuter, jer nas je lani napustio možda najbolji napadač na svijetu u zadnje vrijeme, Alvaro Granados. Dogodine nam je cilj dogurati korak dalje. Priželjkivali smo finale, ali po meni je Pro Recco daleko najkvalitetnija ekipa, odlično vođena od Sandra Sukna. Naravno, opet tu u kombinaciju upada reprezentativna sezona. O tome ćemo sigurno puno pričati kada za to dođe vrijeme...
Koliko je vaterpolo doživljen u Španjolskoj, kako klupski tako i reprezentativni? Znamo da su Španjolci u zadnje vrijeme uspješni u većini ekipnih sportova.
Karte se za ove velike utakmice u Ligi prvaka rasprodaju. Tražila se koja karta više za domaće utakmice protiv Olympiacosa i Pro Recca. Svi se, defakto, „pale“ na to. Španjolska je dobra i u muškoj i u ženskoj reprezentaciji. Lani su bili svjetski prvaci u muškoj, a europski u ženskoj konkurenciji. To se sve dosta prati. Tijekom nacionalne lige nisu neke lude brojke, ali se definitivno prati. Medijski je popraćeno od nacionalne televizije. Međutim, kao i u Europi i svugdje, ima dosta prostora za napredak. Kao što ste sad spomenuli, Španjolci su uspješni u dosta timskih sportova i individualnih, pa svatko traži svoj mali komadić pod suncem, što bi se reklo.
Rafael Barkiđija
*Iz tiskanog izdanja Dubrovačkog dnevnika
