Dražen Petrović rođen je u Šibeniku 22. listopada 1964. godine. Bio je svestrano dijete, pjevao je u zboru, a duge ljetne dane uobičavao je provoditi uz more u svome rodnom Šibeniku.

Slijedeći brata Aleksandra, Dražen Petrović je upoznao košarku te je njegova strast ubrzo prerasla u fanatičnu odanost igri. Iako je puno vremena provodio igrajući košarku s prijateljima na lokalnom igralištu, nije mu bilo teško samome vježbati; tako da je ne mali broj puta sate i sate proveo sam na tom istom igralištu.

Zbog želje za neprekidnim usavršavanjem, Petrović je budio respekt svojih suigrača, trenera i mnogobrojnih navijača. Njegov ozbiljni pristup igri puno puta je bio skriven iza velikog i iskrenog osmjeha u kojem su svi uživali.

Kako su njegove vještine napredovale tako su i rasli zahtjevi koje je pred sebe stavljao ovaj velikan hrvatske i svjetske košarke. Postao je vođa na terenu, te je svojom požrtvovnošću pokazao put kako treba nadigrati protivničku momčad. Kroz svoje nepogrešive izvedbe u dresovima Šibenke i Cibone, Petrović je promovirao Hrvatsku košarku na internacionalnom planu, te je vrlo brzo postao poznat pod nadimkom košarkaški Mozart. Taj nadimak je dobio zbog toga što je uspio košarku pretvoriti u umjetnost u kojoj je uvijek davao maksimum.

Veličanstveni igrač kojeg je zapamtio cijeli svijet

Karijeru je započeo sa 15 godina kada ga je trener kluba Šibenik ubacio u igru nakon čega se javnost po prvi puta upoznala s ovim veličanstvenim igračem kojeg će zapamtiti ne samo Europa, nego i ostatak svijeta. O njemu se pričalo kao o dečku koji je svoju ljubav prema košraci uzdizao do visokih razina, kada je najduže od svih ostajao poslije treninga i naravno dolazio puno ranije kako bi uvježbao ono što je smatrao da je morao. Suigrači i treneri opisivali su ga kao discipliniranu i radišnu ososbu koja zna što hoće.

Njegov prvi veliki korak bio je odlazak u Cibonu s kojom je dva puta osvojio sam vrh Europe, a čak je dvije sezone bio najbolji europski igrač. Nakon što je dosegnuo vrhunac u Ciboni, u košarkaški klub Real Madrid prešao je 1988. godine i osvojio španjolski Kup i Kup pobjednika kupova. Prvi je hrvatski igrać koji je zaigrao u NBA ligi. Od 1989. igrao je za Portland Trail Blazers, a od 1991. godine za New Jersey Nets gdje, ne samo da je bio najbolji šuter momčadi, nego ujedno i najbolji Europljanin koji je dotad igrao u NBA ligi.

Pored vrhunske igre u klubovima, Dražen je isto tako ostvarivao sjajne rezultate u reprezentaciji, prvo pod vodstvom bivše Jugoslavije kad je Hrvatska osvojila zlatnu medalju na Europskom prvenstvu u Zagrebu, te pobjeda na Svjetskom prvenstvu u Argentini 1990. godine.

Najveći rezultat Dražen i reprezentacija ostvarili su na olimpijskim igrama 1992. godine u Barceloni kada su u finalu poraženi od tadašnjeg Dream Teama.

Danas kada ga više nema o najvećim rezultatima svjedoče brojni dokumentarci, ali isto tako i brojne počasti koje su mu iskazane, odnosno njegovoj obitelji, a to su kip Vaska Lipovca postavljen u parku ispred Olimpijskog muzeja u Lausanni i to zbog iznimnih zasluga u svjetskoj košarci i športu uopće.

Za najboljeg košarkaša Europe prema anketama talijanskog lista La Gazzeta dello Sport bio je proglašen 1986, 1989, 1992. i 1993. godine. Na otvaranju svjetskih studentskih športskih igara - Univerzijadi u Zagrebu 1987. godine, upalio je plamen. Za svoja je dostignuća dobio najviša priznanja MOO-a; Centenary Medal i Olimpic Order, koja su mu urućena posthumno.

U košarkašku “Kuću slavnih” u Springfieldu primljen je 27. rujna 2002. godine.